čín m čin, rang: oficirski čin
činčíla ž (špan. chir. chinchilla)
1. zool. činčila, Chinchilla laniger
2. pasmina kunića
3. činčilje krzno
činčílec -lca m činčila kunić
činčílji -a -e činčilji: činčilji kožuh
číndara ž dijal. vrsta grupnog plesa, grupne igre: plesati -o
činéla ž (it. cinelle) činela
činítelj m činilac, činitelj, faktor
činíteljica ž činiteljica
číniti -im dijal. čistiti žito
čínk pril. dijal. (vrlo) malo: samo čink te slišim; čink soli
čínk interj. podražava glas zebe
čínkati -am javljati se glasom "čink": ščinkavec činka
čínklja ž zool. čikov, Cobitis fossilis
činkvantín m (it. cinquantino) činkvantin, sitan kukuruz
činkvín m (it. cinquina) činkvina: zadeti činkvin
činóven -vna -o činovan: -a razvrstitev
čínž m (stvnj. cins, lat. census) dažbina feudalnom gospodaru
čípka ž čipka: izdelovati -e; klekljane, kvačkane -e; idrijske -e
čípkarica ž čipkarica, čipkarka