-
čemênje s čamljenje
-
čemér -a (čəm ili čem) dijal. zlovolja: zgrabil ga je čemer
-
čémer -a m (t. kemer, gr. keméri) ćemer, muški pojas
-
čeméren -rna -o i čméren -rna -o
1. zlovoljan, mrzovoljan: -a ženica
2. tmuran: -o vreme
-
čemeríka ž v. čmerika
-
čemériti se -im se (čəm) i čmériti se -im se biti zlovoljan, mrgoditi se, mrštiti se
-
čemérnež (čem ili čəm) m mrzovoljnik: siten čemernež
-
čemérnica (čəm ili čem) ž mrzovoljnica
-
čemérnost i čmérnost ž
1. mrzovoljnost, zlovoljnost
2. tmurnost: čemernost deževnega dne
-
čeméti -im (čəm)
1. čamiti, boraviti negdje osamljeno
2. čučati, tiho, mirno sjediti (sed-): ljudje so čemeli ob ognju
-
čemú pril.
1. kazuje namjeru, našta, našto, čemu: čemu ste prišli sem
2. kazuje uzrok, radšta: čemu naj bi me bilo strah
-
čémž m v. čremsa
-
čénča ž (it. ciancia)
1. naklapalica, ćakula, naklapanje, trabunjanje, koještarija: to so prazne -e to
su puste riječi; babje -e
rekla-kazala
2. naklapalo, trabunjalo
3. čenča marina trućalo
-
čenčáč m naklapalo, trabunjalo: to je pravi čenčač
-
čenčalast -a -o brbljav, brbljiv: -e babnice
-
čenčánje s naklapanje, trabunjanje
-
čenčaríja ž v. čenča 1.: ni mi do babjih čenčarij
-
čenčáriti -im v. čenčati: čenčariti o dogodkih v vasi
-
čénčast -a -o brbljav, brbljiv: -a baba
-
čenčáti -am naklapati, trabunjati, govoriti koješta: čenčati same neumnosti