upravíčenec -nca m onaj koji ima pravo na nešto: volivni upravičenec
upravíčenka ž ona koja ima pravo na nešto: upravičenka do otroškega dodatka, na otroški dodatek
upravičeváti -újem ovlaštivati koga, davati kome ovlaštenje, pravo da što uradi
upravíčiti -im ovlastiti koga, dati kome ovlaštenje, pravo da što uradi: upravičiti koga do čega, za kaj
užítek -tka m
1. užitak, uživanje: njegova predavanja so pravi užitek; umetniški užitek
2. užitak, pravo uživanje: imeti užitek od posestva
3. ekspr. uživancija: povsod išče samo užitek
užítkar -ja m užitnik, korisnik, onaj koji ima pravo uživanja prihoda od nekog dobra
užítkarstvo s užitništvo, pravo korišćenja
vdílj pril. dijal.
1. neprekidno, udilj: to se vdilj ponavlja
2. pravo naprijed, napred: konja gresta lepo vdilj po njivi
volílnost (un) izbornost, pravo biranja