Franja

Zadetki iskanja

  • oblikóven -vna -o formalan, koji se trče forme, oblika: -a pravilnost
  • obogatéti -im obogatiti se: obogateti z delom, s kupčijo, čez noč
  • obogatévati -am bogatiti se, obogaćivati se: obogatevati na tuj račun
  • oboléti -im, obolel -ela oboljeti, oboleti, razboljeti se, razboleti se: oboleti od žalosti, na ledvicah, za tuberkulozo, na smrt
  • obolévati -am obolijevati, obolevati, razbolijevati se, razbolevati se: otroci pogosto obolevajo
  • obotavljàv -ava -o i obotavljáv -a -o neodlučan, koji oklijeva, okleva, koji se skanjera
  • obplézati -žem puzeći se obići: obplezati razpoko v steni
  • obrabljív -a -o koji se istroši, izliže, otrca, pohaba
  • obrásti obrastem i obrasem
    I. obrasti: drevo je obrasel mah
    II. obrasti se porasti, razviti se: pšenica se je obrasla
  • obregljív -a -o koji se rado, često obrecuje: obregljiv mož
  • obrekoválnica ž ekspr. prostorija u kojoj se kleveće
  • obrézati -žem
    I.
    1. obrezati, opsjeći (-se-), isjeći suvišne mlade lastare na lozi, voću, drveću: obrezati drevo, trto, vrtnico, vinograd
    2. zalomiti, okrnjiti lozu: obrezati trto
    3. potkresati: obrezati živo mejo
    4. opsjeći, opseći: obrezati rob s škarjami
    5. obrezati: obrezati judovskega, muslimanskega moškega novorojenčka
    II. obrezati se porezati se, posjeći (-se-): obrezati se po rokah
  • obrísati -šem
    1. obrisati: obrisati tablo z gobo, mizo s cunjo, posodo s krpo; obrisati se z brisačo
    2. otrti, ukloniti brisanjem: obrisati si pot s čela; obrisati prah s klopi
    3. pod nosom se obrisati ubrisati se; s tem si lahko rit obrišeš
  • obrízg m ono čime se što poprska, poprskotina
  • obrnljív -a -o obrnljiv, koji se može obrnuti
  • obrusíti i obrúsiti -im
    1. obrusiti, izbrusiti, uglačati brušenjem: obrusiti kamen, železo
    2. otesati, naučiti koga pristojnom vladanju: obrusiti koga
    3. obrusiti si noge premoriti se od hodanja
  • obsedéti -im
    1. ostati sjedeći, sedeći: obsedeti pri pozdravljanju; obsedeti na robu postelje; vsi so odšli, samo on je obsedel v sobi
    2. ostati, zadržati se, zasjesti, zasesti: nikjer ni dolgo obsedel; hči mu je obsedela
    kći mu je ostala usidjelica, usedelica; obsedelje v tretjem razredu
    dotjerao je jedva do trećeg razreda
  • obsénčnik m ukrasni obručić, kolutić koji se nosio na sljepočnicama (slep-)
  • obstáti obstojim, obstoj -te, obstal -a
    1. postojati, opstojati, egzistirati: za to obstoje dokazi; odkar svet obstoji
    2. sastojati se: vse njegovo imetje obstoji iz najskromnejših predmetov
  • obstáti obstanem i obstojim, obsani -ite i obstoj -te, obstal -ala
    1. stati, zaustaviti se: ura je obstala, ura obstane, obstoji, če je ne naviješ
    2. obstati, izdržati: pri tem gospodarju nikdo ne obstane; kdo bo obstal v teh razmerah
    3. biti postojan: ta barva obstane
    4. stati, zastati: obstati na mestu; tu obstoj
    5. obstati: sum je obstal na njej