vŕh -a i -á m, mn. vrhi -ov i vrhovi -ov
1. vrh: vrh jambora, piramide, ogla, drevesa; vrh vala
2. vrh, vis: vrh gore
vrh planine
3. vinski vrh vinograd
4. vrhunac: priti na vrh; do -a priti
5. vršak, vrh: na -u jezika; razigranost gostov je dosegla vrh; vrh se je odlomil; veselje je prikipelo do -a
6. prav na -u biti
biti najviši; na vrh priti
izroniti; z -a gledati
odozgo gledati; po -u se posušiti
po površini se osušiti; konferenca na -u
konferencija na vrhu; napolniti do -a
napuniti do vrha
Zadetki iskanja
- vŕh predl s gen. vrh, iznad: vrh tega
osim, sem toga; stojim visoko vrh planin - ápeks m (lat. apex) apeks, vrh
- kônec -nca m, na koncih i na konceh
1. kraj, svršetak: sprednji, gornji konec; žalosten konec; konec prsta, doline; na -u sveta
na kraju svijeta (sve-), negdje vrlo daleko; povest se vleče brez -a in kraja
priči nema ni početka ni kraja; vsaki reči do -a iti
svakoj stvari ići do kraja, do tančina; narediti konec čemu
učiniti kraj nečemu
2. vrh: na -u jezika
3. smak: konec svetk
4. početak: od -a do kraja
5. mir pa konec besedi! mir pa jezik za zube; leto gre h -u
približava se svršetak godine: od dela ga že ne bo konec
od rada neće umrijeti (-reti); na vseh -ih nam manjka
svugdje nama nedostaje; od suše vse konec jemlje
zbog suše sve propada
6. konac, nit: šivati z belim -em
7. mn. konci
gornji sloj drva u ugljenari
8. mn. konci v. zavrnki: konec pri tkanju; to ni blago, to so sami konec
9. v -e si biti s kom
biti s kim u dosluku, slagati se s kim - koníca ž
1. šiljak: noževa, iglina konica
2. vršak, vrh: konica jezika, prsta
3. vrh: konica nosu
4. špica, vrhunac, vršak opterećenja, saobraćaja: večerna konica pri porabi elektrike; konica v tramvajskem, avtobusnem prometu - oglíšče s tjeme, teme, vrh: oglišče trikotnika, piramide
- póldan -dneva (ud) m
1. podne: delati od jutra do -a; v trebuhu mi zvoni poldan
gladan sam
2. jug: vinograd je obrnjen proti -u
3. vrh, zenit: sonce je v -u; poldan življenja - špíca ž (nj. Spitze) špica, vrh, vršak, šiljak: gnati kaj na -o
tjerati mak na konac; v mestnem prometu je špica opoldne in zjutraj
u gradskom saobraćaju je višak opterećenja u podne i ujutro; špica noža - vrhúnec -nca m
1. vrhunac, vrh, kulminacija: biti na -u moči
2. najveća visina aviona: absolutni, operativni vrhunec - grebén m
1. greben, kamivao: gorski, skalni greben
2. stijena u vodi, greben: izogibati se podvodnih -ov
3. greben, gargača, gargaša: greben za česanje volne
4. kresta, vrh vala, talasa: ladja se ziblje na -ih valov
5. kresta, huhor, hober: petelin z rdečim -om; greben se mu je povesil
nešto mu je krivo; greben mu raste
postaje uobražen, osilio se, uzobijestio se
6. greben, mjesto među plećima životinja: nasloniti se konju na greben
7. greben: greben zračnega pritiska; grodnični greben; nosni greben - kólk m
1. kuk: biti širokih -ov; bolezen v -ih; suhi kljusi lahko klobuk na kolk obesiš
2. kuk, kameni vrh u obliku stošca, kupe - kúk m dijal. kuk, kameni vrh, kupast brežuljak: povzpeti se na kuk
- líst m
1. list: rastlina poganja -e, zelen, suh, nežen list, krompirjev, lovorov list
2. list, komad, komad papira: v knjigi manjka list; list papirja; anketni, notni, risalni list; jedilni list
jelovnik, jestvenik
3. isprava, dokument: orožni list
oružni list, isprava o slobodnom nošenju oružja; mrliški list
smrtovnica; poročni list
vjenčanica (venč-); potni list
putna isprava, pasoš
4. revija, časopis, novine: tuji -i pišejo; gledališki list
kazališni, pozorišni list, bilten; uradni list
službene novine; humoristični, mladinski list
5. pismo: materin list
6. list, razvučeno tijesto (testo), jufka: namazati list testa
7. list, istanjena ploča: list bakra
8. plosnati vrh oružja, oruđa: list kopja, sekire, žage
9. venčni list latica, listić cvjetne (cvet-) krunice; garancijski list
garancija, -tija; morski list zool.
morski list, Solea solea; živi list zool.
živi list, Phylium siccifolium; figov list
smokvin list - ostríca ž
1. šiljat vrh planine
2. oštrica, pakosna, zajedljiva riječ, reč ili misao
3. oštrica, sječivo (seč-): ostrica noža
4. obično mn. bot. peronjike, Cyperaceae - pristópnik m alpinista koji se prvi popeo na teže pristupačan vrh
- prvopristópnik m alpinist(a) koji prvi savlada neki planinski vrh
- razvŕšje s razvršje, vrh uzvišenja
- róglja ž
1. čuka, šiljat vrh gore
2. v. ostrv - slemeníšče s sljeme, sleme, vrh krova
- svetlôbnica ž
1. otvor za svjetlost (-ve-)
2. vrh kupole, vrh kubeta s prozorčićima