Franja

Zadetki iskanja

  • zèmlja ž, daj. zȅmlji, tož. zȅmlju, mn. zȅmlje zemálja
    1. zemlja: ležati na -i; sravniti sa -om zravnati z zemljo; tresnuti o -u treščiti ob tla; gori mu zemlja pod nogama; zbrisati što s lica -e; zemljo, otvori se te progutaj sve zabušante; nalaziti se iza trideset zemalja nahajati se nekje zelo daleč, v deveti deželi; ispod -e raditi protiv koga zahrbtno rovariti proti komu; nestao je kao da ga je zemlja progutala; čardak ni na nebu ni na -i; sastaviti koga s crnom -om podreti koga na tla; laka mu domaća zemlja!; ničija zemlja nikogaršnja zemlja, dežela
    2. kretanje Zemlje oko Sunca, Ognjena zemlja
    3. dežela, pokrajina: -e u razvoju; obećana = obetovana -; istjerati koga iz -e; nacizam i fašizam su htjeli za vječita vremena porobiti našu -u
    4. prst: masna zemlja; porculanska, porcelanska zemlja; pjeskovita zemlja
    5. zemlja, zemljišče: općinska, opštinska zemlja; zadružna zemlja
  • bȁština ž
    1. očetna zemlja, hiša
    2. posestvo, zemlja
    3. vrt, njiva, travnik
    4. domači kraj, domačija
    5. dediščina
  • bȅgovstvo s begovstvo, begovsko dostojanstvo, begovska čast, zemlja
  • čìtluk m (t. čiftlik)
    1. zemlja, ki jo gospod izroči tlačanom v obdelavo
    2. tlačansko naselje
  • duhànīšte s, duvànīšte s tobačni nasad, prostor, zemlja, kjer je bil posajen tobak
  • đèruša ž apnenčasta prst, zemlja
  • grȕnt m (srvn. grunt) pog. grunt, zemlja, kmetija
  • lȁzina ž, làzina ž
    1. laz: kopati, orati -u
    2. zemlja, ki jo pri oranju plug preskoči
  • mírija ž (t. miri, perz.)
    1. zastar. davek, dajatev
    2. zemlja, ki jo je država dajala v dedni užitek
  • nèrotkinja ž
    1. nerodovitnica: žena mu je nerotkinja, pa su ostali bez poroda
    2. nerodovitna žival, zemlja, jalovica
  • òplaza ž, òplazina ž, òplazak -ska m zemlja, ki jo pri oranju plug preskoči
  • pòtkućnica ž zemlja, svet okoli hiše, pod hišo
  • tòprak m (t. toprak)
    1. zemljišče, zemlja
    2. domače ognjišče, dom, domačija, domovina
  • tȍrina ž zemlja, kjer je bil obor; zemlja, ki jo je živina v oboru pognojila
  • vilájet m (t. vilâjet, ar.)
    1. vilajet, pokrajina kot upravna enota v sultanski Turčiji, provinca: vilajet se dijeli na sandžake
    2. svet, zemlja: udariti namet na vilajet predpisati pokrajini davek; tamni vilajet temna, mračna dežela
    3. ekspr. domači kraj
  • zȁhvata ž, zàhvatina ž
    1. zemlja, ki jo odorješ od sosedovega
    2. količina rib, ki jih ribiči z enim potom ulove
    3. travnik ali njiva na krčevini
  • zàkopina ž
    1. zemlja, ki jo od davnih časov obdeluješ, dedovina: to je moja zakopina
    2. jama: gledati u dubinu -e
  • zàvrtnica ž ohišnica, zemlja, zemljišče za vrtom
  • zemljànica ž
    1. dial. lončena posoda
    2. zemlja, prst, gradivo za butano hišo, zidavo
  • zemljètina ž zemlja, velik kup prsti