Franja

đȍrati -ām menjati, zamenjati: tuga i žalost ne vole sebe, traže zabavu i doraju cele sebe za svaki drugi sadržaj

izmijèniti ìzmijenīm (ijek.), izméniti ìzmēnīm (ek.), izmijenih izménih ȉzmijenī ȉzmēnī
I.
1. spremeniti: izmijeniti zakon, život
2. zamenjati: izmijeniti dijelove (delove) mašine, novac
3. izmenjati: izmijeniti misli s kim, poglede, poklone
II. izmijeniti se
1. spremeniti se
2. zamenjati se

izmijènjati ìzmijenjām (ijek.), izménjati ìzmēnjām (ek.), ìzmijenjān -a, izmēnjān -a
1. zamenjati: izmijenjati šešire
2. izmenjati: izmijenjati poglede spogledati se
3. izdeklinirati: izmijenjati imenicu u jednini i množini

mjenòvati se mjènjujēm se (ijek.), menòvati se mènujēm se (ek.) zamenjati, zamenjavati med seboj: ja ću tebi dati ovo, ti meni ono, te ćemo se tako mjenovati

odmijèniti òdmijenīm (ijek.), odméniti òdmēnīm (ek.) zamenjati: on me je zamolio da ga odmijenim; dali smo mu bili jedan vinograd, pa smo mu ga odmijenili drugim

pòdmjestiti -īm (ijek.), pòdmestiti -īm (ek.)
1. zamenjati: mladi stabar da podmjesti stari stabar
2. podložiti: spusti glavu na sto pa podmjesti ruke

razmijèniti ràzmijenīm (ijek.), razméniti ràzmēnīm (ek.)
I. menjati, zamenjati: razmijeniti hiljadarku; razmijeniti raž za pšenicu
II. razmijeniti se menjati: ne bih se razmijenio s njim

smijèniti smȉjenīm (ijek.), sméniti smênīm (ek.) (rus.) zamenjati: smijeniti stražu; smijeniti koga u radu

trâmpiti -īm zamenjati: da trampimo konje; komad zlata trampio je za neupotrebljiv brus; hajde da se trampimo

zamijèniti zàmijenīm (ijek.), zaméniti zàmēnīm (ek.)
I.
1. zamenjati: odaje školske zamijenih tada za poljane
2. nadomestiti: zamijeniti odsutnog predsjednika
II. zamijeniti se zamenjati se

isìtniti ìsitnīm
1. zdrobiti: isitniti jelo zubima, motičicom zemlju
2. nasekljati: isitniti drva
3. zamenjati v drobiž: isitniti novac

zastúpiti zàstūpīm
1. zastopiti: zastupiti komu put
2. stopiti na mesto drugega, zamenjati koga: iza njega zastupio je kneštvo na Zmijanju knez Grujica
3. zavladati, nastati: ti si zaboravio da ovo nije Turska i da je Austrija zastupila

kȍrijen m (ijek.), kȍrēn m (ek.)
1. koren, korenina: puštati, hvatati -e; uhvatiti dubokog -a globoko se ukoreniniti; iščupati što s -om izpuliti s korenino vred; podsjeći čemu korijen; presjeći što u -u presekati v korenini; iz -a izmijeniti, promijeniti temeljito zamenjati, spremeniti; vući korijen od koga izvirati od koga; zatrti u -u zatreti v korenini, popolnoma uničiti
2. lingv. koren, besedni koren: rad je korijen porodici radnik, radnica, raditi, radnja, zarada, predradnik, radionica itd.
3. koren: korijen jezika, ruke, dlake, zuba
4. mat. koren: kvadratni, kubni korijen; izvući, vaditi korijen broja 25