Franja

čepùkati -ām stopati, počasi hoditi, iti, vleči se: on ore, a snaha mu čepuka za njim i baca u brazdu sjeme

klatáriti
I. bingljati: klatariti nogama sjedeći na klupi
II. klatariti se
1. klatiti se: klatariti se po selima
2. ekspr. vleči se, majati se, krevsati: kolona se polako klatari uz brdo
3. bingljati: klatare se ruke tanke

ljȕmati -ām vleči se, težko hoditi, majati se, hlačati: on ljuma pored kolone kao natovaren pomeljar; medvjed ljuma kroz šipražje

lúnjati lûnjām
I. postopati, pohajkovati: lunjati po gradu, kao pseto bez gose
II. lunjati se
1. postopati, pohajkovati: lunjati se po kafanama, kavanama
2. vlačiti se, vleči se, težko hoditi lunja se ona i kašljuca

otézati òtēžēm
I.
1. raztegovati: otezati u govoru
2. zavlačevati: otezati posao
II. otezati se
1. raztegovati se
2. zavlačevati se
3. vleči se: med se oteže; stvar se oteže

potézati pòtēžēm
I.
1. potezati, potegovati: potezati kola naprijed
2. izdirati: potezati mačeve
3. vlačiti: potezati koga za kosu
4. srkati: potezati iz boce
II. potezati se
1. ekspr. vlačiti se: potezati se po sudovima
2. vleči se: ovo se pitanje dosta poteže

povláčiti pòvlāčīm
I.
1. povlačiti: povlačiti njivu drljačom
2. imeti za posledico: jedno zlo djelo povlači za sobom drugo
II. povlačiti se
1. umikati se: povlačiti se pred neprijateljem
2. vleči se: to se povlači već nekoliko godina

pròlaziti -īm
1. iti mimo: prolaziti pored koga, pored kuće
2. iti skozi: konac ne prolazi kroz ušice igle; željeznica prolazi kroz grad
3. z uspehom končavati: studenti dobro prolaze na ispitima
4. minevati: vrijeme brzo prolazi
5. prehajati: voda prolazi kroz tkaninu
6. vleči se: misao oslobodenja prolazi kroz vjekove
7. pasirati: zakonski prijedlozi redom prolaze u skupštini
8. dobro se prodajati: roba dobro prolazi

provláčiti pròvlāčīm
I.
1. vdevati: provlačiti konac u iglu
2. prevlačiti: provlačiti britvu po remenu
3. vlačiti skozi
II. provlačiti se
1. vleči se: ta se misao provlači kao crveni konac kroz sve događaje
2. vlačiti se skozi

ševèljati -ām ekspr.
1. majati se, gugati se, racati: ševeljati pri hodu
2. kolovratiti, vleči se: drugovi ravnomjerno ševeljaju tim blatom

tèzmati -ām (se) dial.
I.
1. vleči: ne tezmaj to, dete
2. ekspr. tepsti, tolči: bogme on nju tezma kako valja
II. tezmati se
1. vleči se
2. natezati se, zelo se truditi: sigurno si se prilično tezmao s dječacima po svijetu
3. pričkati se: ti se tamo tezmaj, a tu ne galami

vláčiti vlâčīm, vláči, vláčēći, vlâčāh vlâčāše
I.
1. vlačiti: vidio, video sam kako seljaci oru, vlače, kopaju; vlačiti njivu drljačom
2. mikati, grebenati: vlačiti lan, kudjelju
II. vlačiti se vlačiti se, vleči se: oko mene magla, pa se tromo vlači

vucàrati -ām (se)
1. vlačiti (se): što vucaraš ovo derište uvijek sa sobom; nije ga sramota da se vucara javno sa drugom
2. ekspr. vleči se: sablja mu se vucara po kaldrmi

vúći vúćēm, vel. vúci, vúcijāh vúcijāše, vúkoh vȗče, vûkao vúkla, vúčen -a
I.
1. vleči: vući kola, koga za rukav, koga za nos; ljubav ga je vukla k njoj; dijete dobro vuče; vući crtu; vući vodu iz bunara, mač iz korica, čavao, ekser iz daske
2. vući sebi vleči na svojo stran; vući noge vleči noge, težko hoditi; vući vodu na svoj mlin; vući koga za jezik; vući korist iz čega imeti korist iz česa; vući lance, okove biti v ječi; vući rep za sobom imeti madež na svojem imenu
II. vući se
1. vleči se: haljina se vuče po zemlji, po podu; lanac Karavanki vuče se duž sjeverne granice
2. vlačiti se: vući se poslije, posle bolesti; što se vučeš s onom bitangom
3. dajati se: što se vučeš s tim čovekom po novinama, po sudu
4. vuci mi se ispred očiju poberi se mi izpred oči; vući se klipka s kim kosati se s kom

pòmetina ž
1. anat. posteljica
2. otrebki, otrebine, iztrebki: čovječja pometina; vuči se kao pometina vleči se leno kot megla: umesto da daju sve od sebe, svi samo ošljare na radu i vuku se kao -e

pròkisao -sla -o premočen: vući se kao -o pseto vleči se kot polit cucek