Franja

bȕmnuti -nēm ustreliti: bumnuti u neprijatelja

fizilírati -ìlīrām (fr. fusil) nizko pog. ustreliti, streljati: ona će se dati fizilirati

izbáciti ìzbācīm, vel. izbáci
I.
1. vreči iz, ven: izbaciti iz sebe; voda je izbacila ovaj panj voda je vrgla na suho ta štor; izbaciti koga iz sobe
2. izmetati: izbaciti zemlju iz rova
3. ekspr. izključiti: izbaciti rdava učenika iz škole, prekršitelja iz igre
4. pognati: izbaciti lišće, pupoljke
5. izpostaviti, postaviti daleč naprej: izbaciti patrole daleko u šumi
6. ustreliti: izbaciti pušku
7. obroditi: koliko može njiva da izbaci u rodnoj godini
8. napeti: izbaciti prsa a uvući trbuh
9. vreči na površje: revolucija je izbacila nova načela
10. odstraniti, izločiti: Vuk je izbacio iz azbuke nepotrebna slova; ako se kobila ni docnije ne pokaže dobra majka, onda je treba izbaciti iz priploda
11. iznesti, povreči: posle četiri meseca, od prilike posle parenja, ženka izbaci izvestan broj jaja; kobila čim oseti da će početi ždrebljenje legne i učesta napone da izbaci ždrebe
12. ekspr. reči, izustiti, ziniti: konačno je izbacio svoju misao obraćajući se sinu
13. postaviti: glavnina je na maršu izbacila četu kao svoje osiguranje; Nemačka je zbog ruske neutralnosti mogla da izbaci sve svoje sile na francuski front
14. postaviti naprej, stopiti naprej: izbaciti nogu, lijevu, desnu
15. z delom doseči določen učinek: rudari su dali obavezu da će dnevno izbaciti dvjesta tona ugljena
16. dovolj obroditi: rijetke su porodice kojima žetva izbaci za čitavu godinu, većinom moraju kupovati žito nekoliko mjeseci prije nove žetve
17. izbaciti iz kolosijeka iztiriti
II. izbaciti se
1. prestaviti se (z nižjega na višje mesto): odred se iz sela izbaci na okolna brda
2. naglo se premakniti naprej: stotinu nogu se izbacilo, potkovani su potplati zatutnjili; izbaciti koga iz sedla vreči koga iz sedla; izbaciti što iz glave: ova upadica izbacila je govornika iz koncepta; izbaciti iz stroja onesposobiti

muškètati -ām (se) ustreliti (se), streljati (se); ko te onde nađe, slobodno da te mušketa; pod zidovima groblja padahu mušketani buntovnici kao snopovi; radije ću se sam mušketati nego da me oni mrcvare

nàvatriti -īm ustreliti: i mojom ću puškom navatriti na Turčina

pȕknuti -nēm
1. počiti: pukla je puška; puknuti puškom; to je da čovjek pukne; puknuti od smijeha, od bijesa, od zavisti, od zlobe
2. ustreliti: puknuti iz puške, iz topa
3. napočiti: pukla je zora, svjetlost
4. pokazati se: divna panorama bješe pukla pred nama
5. zasvetiti se: puklo mi je pred očima
6. raznesti se: pukao je glas
7. splavati po vodi: puče mi 1000 dinara
8. tu će mi grob puknuti tu bo moj grob
9. kud puklo da puklo naj se zgodi, kar hoče; puče tikva konec je prijateljstva

strijèljati strȉjeljām (ijek.), stréljati strêljām (ek.)
1. streljati: strijeljati koga, puškom, očima
2. ustreliti: bio je strijeljan zbog izdajstva

šȕtati -ām, šutírati šùtírām (angl.) šport. ustreliti, streljati, brcati, brcniti žogo: šutati krpenjaču; šutirati loptu

ustrijèliti ùstrijelīm (ijek.), ustréliti ùstrēlīm (ek.)
I.
1. ustreliti, zadeti s puščico
2. ustreliti: ustrijeliti koga iz puške, iz pištolja, u hrbet
3. ustrijelila ga kap zadala ga je kap
II. ustrijeliti se ustreliti se

zapáliti zàpālīm
I.
1. zažgati: zapaliti kuću
2. prižgati: zapaliti svjetlo, cigaretu
3. razvneti: zapaliti strasti
4. užgati, ustreliti: zapaliti pušku
5. ekspr. mahniti jo: zapaliti pješke u varoš
6. zapaliti kome svijeću držati komu svečo ob smrtni uri
II. zapaliti se
1. zažgati se
2. vneti se
3. razvneti se, navdušiti se
4. razjeziti se

zastrijèliti zàstrijelīm (ijek.), zastréliti zàstrēlīm (ek.) ustreliti: zastrijeliti orla

zàžditi -īm, zàždijēm, zažèći -žèžēm
1. zažgati: zažditi kuću
2. ustreliti, sprožiti: zažditi pušku
3. ekspr. pobegniti, popihati jo: vuk zaždi prema šumi; u tren oka poskakali su iz rake i zažegli preko polja

zdȉmiti -īm
1. ekspr. pobrisati jo: zdimio je kao oparen kući
2. udariti: zdimiti koga kamenom u leda
3. zabrisati: zdimiti komu čajnik u glavu
4. ustreliti

nadstrijèliti nàdstrijelīm (ijek.), nadstréliti nàdstrēlīm prekositi koga v streljanju, bolje ustreliti kot kdo drug: nadstrijeliti koga

opáliti òpālīm
1. ožgati, opeči: crna sam jer me opalilo sunce
2. osmoditi: opaliti dlake, svinjče
3. požgati: opaliti varoš
4. sprožiti, ustreliti: opaliti pušku, iz puške
5. sprožiti se: puška nije opalila
6. ekspr. opiliti, udariti: opaliti komu šamar
7. požgati, uničiti: mraz je opalio cvijeće

prèmašiti -īm, premášiti prèmāšīm
1. previsoko ustreliti
2. preseči, prekositi: radnici su premašili plan za deset procenata

mêta ž (lat. meta) tarča: pogoditi u -u; premašiti -u ustreliti previsoko, čez cilj, čez tarčo

obòriti òborīm
I.
1. podreti: oboriti drvo, protivnika, kuću
2. povesiti: oboriti glavu, oči
3. zaklati: oboriti najbolje jagnje
4. prevrniti: oboriti stolicu
5. vreči: oboriti na ispitu; revolucionari su oborili režim
6. sprožiti: oboriti vatru ustreliti
7. znižati: oboriti cijene
II. oboriti se
1. vreči se: oboriti se na jestvine
2. zavaliti se, zvaliti se: pred njega se oborio ničice čovjek kao gora
3. napasti: oboriti se na koga

pròsuti prȍspēm
I.
1. razsuti, raztresti: prosuti pepeo pokojnika
2. razliti, izliti, preliti: prosuti vodu, suze; prosu obilate suze i krvave
3. zapraviti: prosuti novac, očevu kuću, imanje, zemlju
4. prosuti vatru iz pušaka = prosuti puške, topove, ustreliti iz pušk, topov
5. prosuti kome crijeva, drob, utrobu razparati komu trebuh; prosuti kome krv spustiti komu kri, zabosti koga; prosuti krv za koga preliti kri za koga
6. smuti pa prospi preraešaj pa izlij (ker ni nič vredno)
II. prosuti se
1. razsuti se, raztresti se
2. razliti se, izliti se: znoj mu se prosu po čelu; i najzad prosuše se tihe, krupne suze
3. utrniti se: prosula se zvijezda na nebu
4. razširiti se: prosuše se glasine po gradu
5. raziti se: poslije službe božje narod se prosuo po groblju
6. postati kilav, okilaveti: u boju na Dublju Sima se prosuo tako da je do smrti morao nositi utege od jelenje kože
7. ekspr. prosula se žena peč se je podrla, žena je rodila