Franja

ùdariti -īm
I.
1. udariti: udariti koga pesnicom, komu šamar, koga po licu; udarilo mi u noge; udariti glavom o zid
2. zabiti: udariti kolac u zemlju, klinac, čavao, ekser u dasku
3. postaviti: udariti znak pokraj druma, pritke za pasulj, za grah
4. zadeti: udario ga grom, metak; udarila ga kaplja zadela ga je kap; brod je udario u stijenu pod vodom
5. odmeriti: udariti porezu na prihode
6. zaviti: udariti lijevo od puta
7. napotiti se, usmeriti se: udariti rdavim putem
8. položiti: udariti temelj novoj zgradi
9. udariti, napasti: udariti na neprijatelja
10. začeti: udarila je kiša
11. bušiti, bruhniti: udariti u smijeh, u plač
12. udariti: vino mu je udarilo u glavu
13. vsekati: udariti znak u drvo
14. suniti, brcniti: udariti nogom o što, u što
15. nastaviti, udariti na pipo: udariti slavinu
16. natakniti, nabiti: udariti osudenika na kolac, zeca na ražanj
17. nabiti: udariti pendžeta na cipele potempljati čevlje
18. udariti koga na muke mučiti koga, začeti mučiti koga
19. udariti u žice zaigrati, zabrenkati
20. udariti u tanke žice začeti jadikovati, jadikovati; udariti u druge žice napeti druge strune; udarila ga čutura, šljivova grana u glavu nasekal se ga je, opil se je; udarila mu vlast, slava u glavu v glavo mu je udarila oblast, slava; udarila kola u brijeg, u breg prišlo je do nesreče; udario tuk na luk spopadla sta se dva enako huda nasprotnika, zadelo je kladivo na nakovalo; udariti kljunom u koru kavsniti, kljuniti skorjo; to mi je brzo udarilo u oči na to sem kmalu postal pozoren; udariti tragom iti po sledi; udariti na plićinu, na belaj naleteti na plitvino, na nesrečo; udariti na velika zvona obesiti na veliki zvon; udariti cijenu robi določiti ceno blagu; udariti u bijeg spustiti se v beg
II. udariti se
1. udariti se
2. suniti se
3. udariti se, spopasti se

ȁknuti -nēm udariti, brcniti

bȁpnuti bȁpnēm
1. ekspr. udariti, treščiti: torpedo bapnu u brod; dijete bapnu o ledinu
2. planiti: u strahu je da tako ne bapne i pomete je u užitku

bȕbnuti -nēm
1. udariti, suniti, butniti: nešto bubnu u kapiju; bubnuti koga nogom; bubnula se šakom u prsa
2. ekspr. neumno blekniti: bubnuti kakvu glupost
3. telebniti: bubnuti o zemlju
4. planiti: bubnuti u sobu
5. iron. to mi bubnu na pamet to mi je treščilo v glavo

bȕpnuti -nēm
1. ekspr. telebniti, bumfniti: mi čusmo kako nešto bupnu o zemlju
2. butniti, udariti: bupnuti koga u leđa; bupnuti kartom o sto
3. ekspr. blekniti: ne misleći ništa bupneš nešto

cȁpnuti -nēm udariti: Na desno! ... slabo je to, nisam čuo kako su capnule cokole

cjȅpnuti -nēm (ijek.), cȅpnuti -nēm (ek.)
1. nacepiti, naklati: cjepnuti malo drva
2. zatrgati: cjepnuti platno
3. ekspr. udariti, usekati koga s palico: cjepnuti komu deset vrućih
4. cjepnuti koga po kesi kaznovati koga z globo

čȕknuti -nēm
I.
1. udariti, usekati: čuknuti koga po glavi; u glavu
2. zabiti z batom
3. potrkati: čuknuti na vrata
4. ovaj je čovjek čuknut ta človek je usekan, neumen
II. čuknuti se trčiti: čuknuti se čašama

ćȍpiti -īm dial.
1. udariti
2. ekspr. suniti, ukrasti

ćȕšiti -īm
1. klofniti, udariti, primazati zaušnico
2. brcniti: ćušiti nogom

dȅpiti -īm, dȅpnuti -nēm
1. udariti, počiti: depiti koga palicom po leđima
2. treščiti (ob tla): depiti koga o zemlju

dȅrnuti -nēm
1. udariti: dernuti rukom o sto; dernuti nogom u vrata suniti brcniti z nogo v vrata
2. pasti, treščiti: dernuti o kaldrmu
3. zagrmeti: sa grada dernuše topovi
4. malo se dernuše riječima malo sta se sporekla

dòhvatiti -īm
I.
1. vzeti, sneti, prijeti: dohvatiti pušku s klina; paša dohvati pero i hartiju pa sitnu knjigu piše; žena dohvati lonac pa ga metne na vatru
2. seči po, za: dohvati mi divit i papir
3. zajeti: dohvati mi vode u maštrafi
4. doseči, seči: dohvatiti morsko dno; svud koliko okom dohvatiš samo su oranice; dohvatiti krov
5. pograbiti: dohvatiti štap, pušku
6. dotakniti se: dok sam ja živ, njega ne smiješ dohvatiti
7. usekati, udariti: dohvatiti koga čibukom po glavi
8. zadeti, oplaziti: i mene je dohvatilo tane; ako nas novine dohvate tako, onda je to skandal
9. ujeti: istih dana dahijski ljudi isijeku po pašaluku još gomilu ljudi, gdje su koga dohvatiti mogli
10. sprejeti: lijepo dohvatiti koga, gosta
11. prevzeti: svi su bili dohvaćeni groznicom oduševljenja
II. dohvatiti se
1. zgrabiti se spopasti se, skočiti si v lase: oni su se dohvatili šakački; mi se dohvatismo s fašistima i nacistima; žene se dohvatile za kose
2. zgrabiti za: dohvatiti se puške, oružja
3. lotiti se: dohvatiti se posla
4. ujeti se: dohvatiti se na noge
5. dokopati se, doseči: dohvatiti se znanja; preskočim plot i dohvatim se ceste
6. dotakniti se: potkivač se dohvati šajkače
7. prispeti, doseči: kolona kamiona dohvati se šumice
8. dorasti: bješe još muških glava, koje se ne bjehu oružja dohvatile

dȑmnuti -nēm
I.
1. stresti: vjetar drmnu vrata
2. udariti: drmnuti jače o prozorske kapke
3. ekspr. nekaj malega pojesti: baciti volu sijena da drmne
4. počiti: puške drmnuše; na Stambolu drmnuše topovi
5. ekspr. treščiti: drmnuti koga trnokopom medu pleći; drmnuti s kim o tla treščiti koga ob tla
6. ostro zapovedati: drmnuti ljudima; drmnuti telefonom ekspr. telefonirati; drmnuti u zvonce ekspr. pozvoniti, zazvoniti
II. drmnuti se stresti se: tijelo se drmnu

dŕnuti dr̂nēm
I.
1. cukniti: srdito je drnula žicu prediva koja se prekide; drnuti uzdom
2. udariti, lopniti: drnuti koga buzdovanom
3. ugrizniti, popasti: drnulo ga pseto
4. ekspr. kaj malega prigrizniti
II. drnuti se
1. razjeziti se, raztogotiti se
2. obregniti se: drnuti se na koga

dȕpiti -īm dial. udariti, usekati: dupiti koga po glavi

dȕpnuti -nēm
1. udariti: ban ljutit nogom o pod dupne
2. blekniti: dupnuo je budalaštinu

đȉknuti -nēm, đíknuti đȋknēm
1. poskočiti: kad mu to saopštih, điknuo je kao ždrebe
2. naglo zrasti: zmajevima mjesto jedne odrubljene glave điknu tri; ona je điknula, to jest poizrasla da se ne zna ni kako ni kad
3. pasti, zrušiti se, zgruditi se
4. udariti: kad ga stigne, u pleći ga đikne
5. ekspr. suniti, ukrasti

đȍrnuti -nēm
I.
1. udariti, usekati: đornuti koga po glavi
2. reči grdo besedo, užaliti
3. požreti, pogoltniti: đornuo je kilo smočanog kačamaka
II. đornuti se
1. nasekati se ga, napiti se: kad bi se đornuo, pretio je svima
2. spričkati se: najzad se malo đornuše
3. popraviti se: bio je bolestan, sad mu je bolje, đornuo se malo

fȕknuti -nēm ekspr. udariti, mahniti, počiti, usekati, fokniti: pijukom fuknuti sovu kad ona munu iz stijene