Franja

bjèlilo s (ijek.), bèlilo s (ek.)
1. belilo, belo lepotilo
2. prostor za beljenje platna
3. ekspr. belina, svetloba: kroz okance pomoli se slabo bjelilo dana

bjelìna ž (ijek.), belìna ž (ek.)
1. belina: bjelina kože, hartije, papira, kreča, vapna
2. svetloba: bjelina jutarnjeg neba
3. sivina, sivost: -e u kosi i bradi
4. bela obleka: ljeti se nosi bjelina
5. prazno, cenzurirano mesto v časniku: novine su pune bjelina
6. belo sadje, grozdje, jabolka, slive

svjètlilo s (ijek.), svètlilo s (ek.) svetloba: obasjan -om sunčanim

svjetlìna ž (ijek.), svetlìna ž (ek.) svetloba

svjètlo s (ijek.), svètlo s (ek.)
1. fiz. luč, svetloba: crveno, zeleno svjetlo na semaforu; svjetlo sunca sončna svetloba; na svjetlo dana izići na svetlo priti, iziti; baciti svjetlo na nešto osvetliti kaj; u punom -u prikazati v polni luči prikazati; u istinitom -u predstaviti v resnični luči predstaviti
2. razsvetljava, električna razsvetljava: mnogi naši gradovi dobili su svjetlo i vodu tek poslije oslobođenja

svjetlòća ž (ijek.), svetlòća ž (ek.) svetloba

svjȅtlōst ž (ijek.), svȅtlōst ž (ek.)
1. fiz. svetloba: nauka o -i; lom -i; ogib -i; interferencija, polarizacija -i; nevidljiva, vidljiva svjetlost; ultravioletne zrake -i; infracrvene zrake -i; vještačka, umjetna, prirodna, sunčana svjetlost; bengalska svjetlost; biti osjetljiv za svjetlost
2. sij: sjeverna, južna svjetlost
3. godina -i svetlobno leto
4. svetlo: iznijeti što na svjetlost osvetliti kaj; izići na svjetlost priti na svetlo, iziti: Srpski rječnik izišao je na svjetlost 1818. godine; ugledati svjetlost zagledati luč sveta, biti rojen
5. svetlost: Vaša Svetlost

vȉdjelo s (ijek.), vȉdelo s (ek.)
1. svetloba: nježno vidjelo ljupko svjetluca na lišću
2. svetlo: doći još za -a; izići na vidjelo; iznijeti, izneti tajnu na vidjelo
3. luč, sveča: upali vidjelo!
4. donijeti, doneti na božje vidjelo roditi otroka

vȉdjelica ž (ijek.), vȉdelica ž (ek.)
1. vizionarka
2. razgledna točka, opazovalnica
3. vidljivost: možemo putovati, dobra je vidjelica
4. lina, skozi katero prihaja svetloba

sjȅniti -īm (ijek.), sȅniti -īm (ek.)
I.
1. delati senco komu, čemu: tu raste dub, koji vodu sjeni
2. senčiti, seniti: sjeniti u slikanju
II. sjeniti se: sjene mi se oči prema svjetlosti svetloba mi jemlje vid

sunčànī -ā -ō sončni, sončev: -a baterija, energija, godina, peć; sunčani krug, sat, stroj; sunčani zrak = -a zraka sončni žarek; -o svjetlo sončna svetloba; -o mjesto sončen kraj, sončen prostor