Franja

stvâr stvâri ž, mest. u stvári, orod. stvâri, stvârju
1. reč, stvar: što je tu glavna, a što je sporedna stvar; stvar po sebi nije loša stvar na sebi ni slaba; stvar bez vrijednosti; kad -i ovako stoje ko je stvar tako; izgubljena, promašena, propala stvar; pokretne i nepokretne -i; on govori, a u stvari, o tome ne zna ništa; četiri posljednje -i štiri poslednje reči
2. opravek: imam tisuću, hiljada stvari da posvršavam; imao sam u vašem gradu neku stvar
3. zadeva: tvoja stvar rđavo stoji; stvar je krenula zadeva se je premaknila; stvar je legla zadeva se je zataknila
4. stvar po sebi stvar po sebi; on je u -i dobar čovjek dejansko, v resnici, pravzaprav je dober človek

dùrača ž dial. zadeva, reč, stvar, ki dolgo traja

sȁtvar ž
1. stvar, reč: velika satvar je ljubav
2. stvor: on beše neka satvar što misli, ali i što vreba

sazdánje s stvar, stvarstvo

stvôr stvȍra m, stvȍr stvȍra m
1. stvor
2. stvar, delo; cara do duvara dotjerala, stvora joj! carja je spravila v stisko, mejduš!

adžàip m (t. adžajip, ar.) čudna stvar, čudna reč

flȕīd m (lat. fluidus)
1. fluid, (domnevna) tekočina, ki prenaša energijo, elektriko: električni
2. razpoloženjski vpliv, ki ga širi kaka stvar: predstava zrači jedinstveni fluid intimnosti

omalovážiti -òvāžīm podceniti, prisoditi manjšo ceno, vrednost, kot jo ima stvar v resnici: neobjektivno omalovažio je svoga saradnika, suradnika

dȁra ž (t. dara) tara: odbiti kome što na -u odpustiti komu kaj na račun neumnosti; prevršila, pretegla dara mjeru stvar je šla čez mejo; skuplja dara nego maslo večji so stroški kot pa korist

gúdjeti gúdīm (ijek.), gúdeti gúdīm (ek.)
1. gosti: guslari su gudjeli i pjevali na posijelima
2. žuboreti: kroz varoš gudi rijeka
3. grmeti, bobneti: po cio dan gudi artiljerija na Romaniji
4. ni gudi ni gudalo vadi ne govori, pusti stvar pri miru; gudjeti istinu govoriti resnico

pògača ž (it. focaccia)
1. pogača: u ratara crne ruke, a bijela pogača; jesti, lomiti s kim jednu -u živeti s kom v skupnosti; dati komu -u za proju dati komu več vredno stvar, reč za manj vredno; tražiti hljeba kod -e = tražiti hljeba preko -e v dobrem biti objesten; zamijesiti kome gorku -u pripraviti komu kaj hudega; zamirisati na -u biti blizu smrti
2. hlebček, pogača: pogača sira, voska

préći prêdēm (ijek., ek.), prédi, prédoh préde, prèšao prèšla, prêden
1. preiti k: preći k neprijatelju
2. preiti v: preći u krv, u čije ruke
3. preiti na: preći na koga; posjed je prešao od oca na sina; preći ćutke na stvar preiti molče k stvari, na stvar; preći na dnevni red
4. priti (čez), preiti (čez, preko): preći potok; pitam te zašto ne predeš u našu kuću; preći most
5. prehoditi: preći put od Trebinja do Dubrovnika
6. preiti, prestopiti: preći mjeru, granicu

tjȅrati -ām (ijek.), tȅrati -ām (ek.)
I.
1. tirati: on zapovjedi kočijašu da na svu prešu tjera konja
2. poditi: tjerati kokoi iz dvorišta, koga iz kuće; tjerati djecu iz voćnjaka poditi otroke iz sadovnjaka; tjerati živinu s praga poditi kokoši od praga; itus tjera Nijemce odozgo, a mi odozdo
3. gnata, goniti: tjerati stoku na pojilo, svinje na pašu; tjerati zarobljenike u logor gnati ujetnike v taborišče; ovaj mlin tjera voda ta mlin žene voda
4. gnati, poganjati: drvo tjera pupoljke, lišće; tjerati bicikl nogama
5. siliti, priganjati: majka me tjera da se udam
6. preganjati, loviti: tjerati lopova, leptire
7. prinašati na tovorni živali, privažati, dovažati: tjerati žito u mlin, robu na pijacu; stari su mu se naputovali tjerajući luč i katran tamo u Beograd
8. preganjati, zasledovati: znaj da ću te tjerati do božje kuće
9. siliti, s silo spravljata: ne tjeraj me u bjesnilo; kćer i zeta tjerati u prosjake spravljati med berače
10. uganjati: tjerati šale, luksuz, politiku; političari tjeraju svoje strančarstvo do skrajnjih granica
11. nabijati: tjerati obruč na bačvu
12. nesti: ova puška daleko tjera
13. tjerati inat kljubovati; tjerati parnicu pravdati se; tjerati mak do kraja gnati stvar do konca; tjerati kera razuzdano živeti; tjerati vodu na svoj mlin, na svoju vodenicu napeljevati vodo na svoj mlin; tjerati klin klinom izbijata klin s klinom; klin se klinom tjera; tjerati lisicu pa istjerati vuka; tjerati kome dušu na lakat nenehno koga siliti na kaj, mučiti koga; tjerati koga u laž postavljati koga na laž; tjerati svoje delata po svoji volji; lijek tjera na znojenje po tem zdravilu se potiš; tjeraj! pojdi!
II. tjerati se
1. goniti se (mačka, zajklja, psica): jurila je za njim kao kučka kad se tjera
2. tiščati (na stran): tjera me napolje
3. poditi se: tjeraše se po polju široku
4. izbijati se: klin se klinom tjera
5. on niti se tjera niti se vodi z njim ne veš kaj početi

tôk tôka m, mest. u tóku, mn. tókovi tok, tek: tok rijeke; tokovi mnogih naših rijeka upravljeni su prema Beogradu; pustiti stvar da ide svojim -om pustiti stvar, naj gre svojo pot; u -u dana v teku dneva: pregovori su u -u pogajanja tečejo; bačva, bure na -u sod na pipi; bijeli tok med. beli tok

tvȃr tvȃr ž, mest. u tvári, mn. tvȃri materija, snov, tvar: organska, neorganska tvar; postupa s njim kao da je neka beslovesna tvar kakor da je nerazumna, mrtva stvar

Vlȁh m
1. Vlah, prebivalec Vlaške v Romuniji
2. (pri Hrvatih iron.) pravoslavec, Srb
3. (pri dalm. meščanih in otočanih) kmet na kopnem
4. (pri muslimanih) kristjan
5. (pri travniških muslimanih) katoličan
6. izmijesiti koga kao Vlah pitu pretepsti koga kot vola
7. da se Vlasi ne sjete da bi se resnično stanje prikrilo, da stvar ne bi prišla na dan

zagústjeti -tīm (ijek.), zagústeti -tīm (ek.)
1. zgostiti se
2. postati pogost
3. sad mi je zagustjelo ekspr. sedaj mi je (vsega) dovolj; sad mu je zagustjelo prišel je v škripce, stvar je zanj postala resna

zàklīnčiti -īm zabiti z žeblji; zaklinčiti rabotu prignati stvar do skrajnosti