Franja

nagòditi nàgodīm
I.
1. poravnati, spraviti: nagoditi koga s kim
2. urediti: to su mu nagodili prijatelji
3. nagoditi, prizadeti, storiti: baš si im lijepo nagodio
4. naravnati: k njima nagoditi plahi korak
5. natakniti: nagoditi naočale na nos
II. nagoditi se poravnati se, spraviti se, sporazumeti se

nànijeti nanèsēm (ijek.), nànāti nanèsēm (ek.)
I.
1. nanesti, naplaviti: voda je nanijela mnogo mulja; nanesena zemlja; mnogo nanijeh, naneh = nanesoh drača, suvaraka za potpaljivanje
2. prinesti: vjetar nanije, nane = nanese miris svježe slame
3. pripeljati: koji ga davao nanese na mene: tu nas nanese put pokraj jedne vode
4. prizadeti, storiti: nanijeti komu uvredu, štetu
5. nanesti: nanijesmo = nanesosmo luk AB iz zadatka 3 još jedanput
II. nanijeti se vzdigniti se

počìniti pòčinīm
1. storiti, narediti: počiniti štetu
2. postoriti: počiniti sve poslove

podùzēti pòduzmēm, oni pòduzmū, podùzmi, podùzēh pȍduzē, pȍduzeo pȍduzēla, pȍduzēt
1. podvzeti, storiti, ukreniti: poduzeti potrebne korake, potrebne mjere; tu se ne može ništa poduzeti
2. prevzeti: poduzeo ga je strah; poduzelo ga je piće

potvòriti pòtvorīm storiti, narediti: ja ne vjerujem da bi Đorde potvorio za što je optužen

predùzeti prèduzmēm, òni prèduzmū, predùzmi, predùzēh prȅduzē, prȅduzeo prȅduzēla, prȅduzēt -a podvzeti, lotiti se, ukreniti, storiti: preduzeti potrebne mjere, korake; preduzeti novi zadatak

učìniti ùčinīm
I.
1. storiti, narediti: učiniti svoju dužnost, komu što na volju, komu uslugu; tko te je učinio starješinom
2. izkazati: učiniti komu počast
3. ustrojiti: učiniti kožu
4. reči: riječ ne učini ni besedice rekel; iskapi čašicu, namršti se malo i učini
5. učiniti duši mjesta narediti dobro delo; učiniti volju, po volji komu ubogati koga; učiniti očima na koga dati komu znamenje, pomigniti komu; učiniti od sebe (sebi) štogod izvršiti samomor; učiniti koga sretnem gl. usrećiti koga
II. učiniti se
1. narediti se: učiniti se bolesnim
2. zazdeti se: učini mi se da si ti stariji; taj mi se prijedlog učini dobar
3. učiniti se ašik zaljubiti se

hóća ž, zval. hôćo nizko pog. ženska, ki je voljna storiti, kar želiš

hóćo m ekspr. moški, ki je voljan storiti, kar ga prosiš: ako neće nećo, a ono hoće hoćo

obrédati òbrēdām, obréditi òbrēdīm
I.
1. po vrsti pogostiti: obredati goste vinom; boca je nekoliko puta obredala naokolo steklenica je nekajkrat šla naokrog
2. zvrstiti, po vrsti storiti, po vrsti odigrati: obredismo sve igre koje znadijasmo
3. ekspr. obresti, obhoditi: on prosi od vrata do vrata, svu je varoš obredio
II. obredati se
1. po vrsti se pogostiti: svi se obrediše rakijom
2. zvrstiti se: junaci se redom obrediše, gl. tudi obrijediti

poráditi pòrādīm
1. malo delati: da i ti poradiš
2. storiti korake, potruditi se: on je poradio da mu sin dobije državnu stipendiju
3. postoriti, opraviti, podelati: kad poradim po kući, doći ću ti malo na divan

pregrijèšiti prègriješīm (ijek.), pregréšiti prègrēšīm (ek.)
1. grešiti, storiti greh: odlučiše prije pošteno umrijeti nego nepošteno pregriješiti
2. pregrešiti se: ako bi drugi put pregiješio

stèštati se -a se inako se storiti: stešta mi se

ubrázditi ùbrāzdīm
1. zaorati, začeti orati: proljeće je tu, a još ubrazdili nismo
2. storiti po svoji glavi, po svoji pameti: ti ubrazdi na svoju, zar nisi gospodar svome djetetu

učèstati -ām
1. pogosto kaj storiti: u posljednje vrijeme učestao je da izostane iz škole
2. pogosto se zgoditi: pucnji učestaše

vȃjkati se -ām se, vȁjkati se -ām se
1. tožiti se, pritoževati se: poče uzdisati i vajkati se
2. kesati se: vajka se što nije uzeo djevojku koju su mu davali
3. opravičevati se, ker ni bilo storjeno, kar bi bilo treba storiti: ti se vajkaš da znao nisi
4. braniti se: mnogi se vajkaju da dadu djevojku pilićarima
5. bati se: žena se vajka da ne naiđu jesenje kiše
6. jokati, točiti solze: vajkati se za mrtvim sinom

pȕn -a -o
1. poln: -a čaša; pun para kao žaba dlaka; pun mjesec ščip, polni mesec; u -om smislu riječi v polnem pomenu besede; u -oj formi; s -im srcem što učiniti z ljubeznijo kaj storiti; usta su mu -a bratstva i jedinstva; imati pun tur imeti polne hlače; -im glasom progovoriti na ves glas spregovoriti
2. popoln: -a gimnazija
3. pun puncat = dupkom pun do vrha poln, nabito poln

stánje s
1. stanje: biti u dobrom, u rđavom -u; dovesti nešto u prvobitno stanje spraviti kaj v prvotno stanje; materija u čvrstom, tečnom, tekućem, gasovitom -u; biti u drugom (u blagoslovenom) -u; brojno, političko, imovno stanje; zdravstveno stanje; opsadno stanje obsednostanje; stanje ratne pripravnosti; stanje vode je normalno; stanje bolesnika nije povoljno; stanje trgovine je odlično; naša privreda, naše gospodarstvo je u najboljem -u; prema sadašnjem -u stvari kakor stvari sedaj stojijo
2. lingv. glagolski način: radno, trpno glagolsko stanje aktiv, pasiv
3. gospodarska poslopja: bojao sam se da me bandit jedne noći ne ubije ili mi stanje ne zapali
4. imetje: spiskao je cijelo svoje stanje
5. ja nisam u -u to da učinim tega ne morem storiti

svôj svòja svòje zaim. svoj: kazati, učiniti -e; biti -e glave; doći će vrag po -e; na -u ruku uraditi; sve u -e vrijeme; ostati pri svome ostati pri svojem, pri svoji trditvi, svojem mnenju; -om rukom napisati; -im očima vidjeti s svojimi očmi videti; uzeti dijete pod -e vzeti otroka za svojega; platiti iz svoga plačati iz svojega žepa; učiniti nešto od -e volje storiti kaj iz svoje volje