Franja

stȁti stȁnēm
1. postaviti se: stati na svoje noge; stati u red stopiti v vrsto
2. stopiti: stati komu na nogu
3. obstati, ustaviti se: konji stadoše sredi puta; stalo mu je srce; mašina je stala
4. nehati: kiša je stala
5. stopiti v veljavo: zakon je stao na snagu
6. upreti se: stati na put zloupotrebama
7. iti, spraviti v: koliko ljudi može da stane u ovu dvoranu?; u džak može da stane 50 kg brašna
8. vstati: on ne može više da stane
9. poleči se: vjetar je stao
10. začeti: stadoše se svađati; ona je stala pjevati
11. stati: to ga je stalo grdnih muka; to bi ga moglo stati glave
12. biti do česa: mnogo mi je stalo do toga da ga uvjerim; nije mi stalo do nekoliko dinara
13. biti odvisno: to je sve stalo do tebe
14. stopiti pred: stati pred sud
15. začeti roditi: vinograd je stao na rod
16. priti do dna, do kraja: stati čemu na kraj

nè stati nè stanēm ne se ustaviti

kòštati -ām, kóštati kôštām (srvn. kosten, lat. costare) pog. stati, veljati: to ništa ne košta; doktori su mnogo koštali; to će ga koštati glave, života to te bo glave, življenja stalo; koštati kao svetoga Petra kajgana veliko stati

postàjati postòjīm
1. postati: malo hoda, pa postoji, pa opet hoda; pred izlogom malo postoj, pa pogledaj robu, eksponate
2. stati, postati, stoje čakati: mogu ja malo i postajati, i onako čitav dan sjedim u kancelariji

postúpati pòstūpām stati, nemoči mleti zaradi visoke vode: vodenica postupa kad od velike vode ne može da melje

prostàjati -stòjīm stati: on je čitav sat prostajao pred izlogom

stàjati stòjīm, stȏj, stàjāh, stàjāše, stȁjao stȁjāla, stòjeći
1. stati: ne mogu više stajati; voda, stroj, mašina stoji; naše stvari dobro stoje; on vrlo dobro stoji; kod te firme dobro stojimo; ne može na nogama stajati; staviti učenika da stoji; stajati kao skamenjen: stajati kao drveni svetac stati kot lipov bog
2. pristajati, podati se: šešir joj dobro stoji
3. prebivati: svojom kućom stojim u susjednoj ulici
4. biti: tako stoji napisano; stoji ti na volju; juha stoji na stolu
5. biti odvisno: to ne stoji do mene
6. žirirati: stajati dobar za koga
7. kazati: barometar stoji na kišu
8. stati, veljati: koliko stoji ovaj kaput
9. začeti se: stoji vika ljudi, lavež pasa
10. stajati na svojim nogama biti neodvisen; stajati jednom nogom u grobu; stajati skrštenih ruku stati prekrižanih rok, križemrok; stajati pod vijencem biti poročen

stȁjati stȁjēm
I.
1. ustavljati se, stati: brod, lađa svaki dan tu staje
2. stopati: ne staje on na trulu dasku
II. stajati se
1. shajati se, sestajati se
2. stikati se: tamo se staju tri granice

člóviti -īm
1. stati na zadnjih nogah: pas, zec človi
2. staviti živi hrast, stati na glavi: neću to učiniti, pa da na glavi človiš

dostòjati -īm
1. dostati, do konca stati
2. vztrajati
3. uležati se: voće je dostojalo, rakija je dostojala
4. shajati: tijesto, testo je dostojalo

ishériti ìshērīm
I. obrniti, postaviti po strani: prema sebi derdef isherila
II. isheriti se stati po strani, nagniti se na stran: prozori se isherili prema strani kojoj je cijela zgrada posrnula; naša se kola najedared jako trucnuše, isheriše i malone preturiše, prim. tudi herav

klînčiti -īm stati brez dela, biti brez dela

lèbdjeti lèbdīm (ijek.), lèbdeti lèbdīm (ek.)
1. lebdeti, držati se, plavati, viseti, v vesi biti: ptica, balon lebdi u vazduhu, u zraku; lebdjeti između mira i rata
2. biti, stati pred očmi: njena mi slika lebdi pred očima; lebdjeti u opasnosti
3. bedeti: majka lebdi nad djetetom
4. počivati: radosni osmjejak lebdi na njegovu licu; duh božji lebdijaše nad vodama; lebdeća adresa; lebdeći nanos, sistem

sačeljávati -čèljāvām (se) s čelom (se) postavljati drugo proti drugemu, biti, ležati, stati si nasproti: naše se dvije kuće sačeljavaju, gl. tudi sučeljavati (se)

sučeljávati -čèljāvām (se) (s čelom) (se) postavljati nasproti, stati si nasproti: naše se dvije kuće sučeljavaju

vŕpoljiti se -īm se biti nemiren, nemirno stati, sedeti, ležati, hoditi: sjedi mirno na stolici, što se vrpoljiš; nalikovao je ptičici što se vrpolji na grani; straže oko domova stadoše se vrpoljiti i pokazivati želju za bjekstvom

dúbiti dúbīm pokonci stati: usred grada dubi munara; u to doba djeca traže da dube; dubiti na glavi stati na glavi, postaviti se na glavo

léđa s mn. anat. hrbet: pasti kome na leđa; pregovarati, raditi iza leđa; okrenuti kome leđa; svrbe ga leđa; iza božjih leđa = bogu za -ima bogu za hrbtom; pogledati kome u leđa dočakati, da neprijeten človek, gost odide; grbiti leđa pred kim; zbaciti nečiju vlast, koga s leđa; stajati komu iza leđa stati komu za hrbtom, podpirati, podpihovati koga; oderati, oguliti nekome kožu s leđa odreti koga na meh; izvrtati se na leđa poginjati, crkavati; imati široka leđa = biti jakih leđa imeti močno hrbtenico; popeti se nekome na leđa splezati komu na hrbet; dok je leđa, biće i samara dokler človek živi, ima delo

prìkrajak -ājka m obkrajek: gledati iz -a gledati od strani; stajati u -u stati ob strani

prȍpāst ž
1. poguba, propad: srljati u svoju propast drveti v svojo pogubo; biti na rubu -i; stajati na ivici -i stati na robu pogube, propada; propast svijeta, lade propad sveta, ladje; propast imetka, trgovačke kuće
2. prepad, brezno: voditi koga u propast; gurnuti koga u propast
3. zlom: propast nacističke Njemačke