Franja

dèsiti dȅsīm
I. naleteti na, srečati: desio sam ga na ulici
II. desiti se
1. pripetiti se: desila se nesreća
2. biti po naključju navzoč, znajti se: ja sam se tada baš tu desio
3. imeti: desilo mi se svega deset dinara u džepu
4. ponuditi se: desila mi se prilika

kòbiti -īm
1. slutiti nesrečo: kobiti nevolju
2. klicati nesrečo: ne kobi nam, pričaj o sreći
3. v mislih, besedah želeti, prizadevati komu hudo: zla maćeha kobi pastorkinoj sreći
4. zaničevati: srpski govore, a srpski jezik kobe
5. srečati: kob ga kobi Stevanova ljuba

prèsresti prèsretēm, prèsretnēm
1. srečati: presretoše ga gradani s pozivnicama; pohitaj da nas presreteš milosrdem tvojim
2. prestreči: presresti bjegunca

prìsresti -prìsretnēm srečati

srȅsti srȅtem, srȅtnēm (se) srečati (se): sreo sam ga na putu; ja ga sretoh u gradu; mi se sretosmo na sredokraći između Kranja i Ljubljane; sresti se s pameću, sviješću; pogledi nam se sretoše

sukòbiti sùkobīm
I. srečati: dobra kopca sukobila Marka; svakako je bolje kornjaču sukobiti nego medvjeda ili vuka
II. sukobiti se
1. spopasti se: sukobiti se s kim, s neprijateljskom patrolom
2. priti navzkriž: naši su se interesi sukobili; sukobiti se sa kaznenim zakonom
3. srečati se: na vratima se sukobio s tastom; ako se gdje sukobimo, neće biti dobro

sumínuti sùmīnēm srečati: u gradu sam suminuo tvoga oca

sùsresti sùsretnēm, oni sùsretnū, sùsretni, sùsretoh sùsrete, sùsreo sùsrela (sùsrio sùsrela), sùretnūt -a
I.
1. srečati: susresti koga na putu; susresti čiji pogled
2. zadeti: njega su susrele mnoge neprilike
3. prestreči: Moračani susretnu ih divno, živim ognjem iz svojijeh kula
II. susresti se srečati se: na putu se susretoh s mojim prijateljem

tȕčiti -īm
I. naleteti, srečati: tučiti koga
II. tučiti se spopasti se, udariti se: gdje stigoše, tu se i tučiše

udèsiti ùdesīm
I.
1. urediti: udesiti sve za prijem visokih gostiju; udesiti svoj dom
2. prirediti: udesiti knjigu za srednju školu
3. uravnati: udesiti dva časopisa jedan prema drugome; tako je to sudbina udesila
4. pripraviti: udesiti kola za polazak
5. dogovoriti se: to je udešena stvar
6. uglasiti: udesiti violinu
7. srečati, naleteti na: udesiti koga na putu
8. inscenirati, prirediti: udesiti nemire
9. ugoditi: udesiti komu što
10. narediti: to je tako udešeno da se svijet prevari
11. udesiti koga za vrbicu spraviti koga v zadrego, v neroden položaj
II. udesiti se
1. urediti si: lijepo si se udesio u novom stanu
2. srečati se
3. pripetiti se
4. ekspr. opiti se, nasekati se ga

ukòbiti ùkobīm (se) srečati (se)

mimoíći mimòīdēm in mimòīđēm, mimoíđi, mimoìšao -ìšla
I.
1. iti mimo, pasirati: mimoići kuću iti mimo hiše; ova čaša neće te mimoići ta kelih ne bo šel mimo tebe
2. prezreti, obiti: on nas ne može mimoići
3. ne izpolniti: oni su mimoišli svoje obećanje
II. mimoići se
1. srečati se: ne možemo se mimoići na uzanoj stazi
2. križati se: naša su se pisma mimoišla

mínuti mînēm
I.
1. miniti: podne je minulo; minuo je rok
2. nehati: čekamo dok kiša mine
3. oditi, iti mimo: neka me ovo zlo mine
4. oditi: ona minu u polje Kosovo
5. minulo je mene svako dobro zame je sreča minila, moja sreča je minila
II. minuti se
1. srečati se: na uzanom putu teško se mogu dvoja kola minuti
2. iti mimo: ako se sretnu, minu se kao tuđi
3. opraviti: i bez toga bi se moglo minuti

nàmjeriti -īm (ijek.), nàmeriti -īm (ek.)
I.
1. pomeriti: na koga si to namjerio?
2. napeljati: vrag me namjerio na veselo društvo
3. najti: namjerio sam ga kod kuće
4. naleteti, po namerici srečati: namjerio sam ga na ulici
II. namjeriti se
1. nameriti se, naleteti: namjerio sam se na jednu kućicu i kupio je
2. po namerici se srečati

skòbiti skȍbīm
I.
1. naleteti na koga, po naključju srečati: skobiti koga; skobi Katu na sokaku; zla te kob skobila
2. ekspr. pritisniti, spraviti v škripce: jastrebovi love po dvoje skupa, pa zeca skobe, ovaj odavle, onaj odanle, da im ne može uteći; mlade cure, kada Stanu skobe, blijede od zavidne zlobe
II. skobiti se srečati se: skobismo se ja i moja dika sinoć u tijesnom sokaku

snáći snâđem, snáđoh snáđe, snàšao snàšla
I.
1. zadeti, doleteti: snašla ga nesreća; bolest je najgore što te može snaći
2. snašlo ga je obšla ga je slabost, božjast; snašla ga smrt umrl je
II. snaći se
1. znajti se: ako se snađeš u ljutoj nevolji, traži pomoć od mene
2. vživeti se: ne može se snaći u novim prilikama
3. srečati se: u taj čas snađu im se pogledi

zgòditi zgòdīm
I.
1. zadeti: zgoditi koga strijelom u ruku
2. dial. oditi: moj Alija, kud li si ti već zgodio, šta li sad radiš
II. zgoditi se
1. zgoditi se: zgodi mi se neprilika
2. srečati se: i pjevam junake gdje se s ljudima zgodim