-
smȑt ž smrt: na smrt bolestan; borba na život i smrt; blijed kao smrt; kazniti smrću kaznovati s smrtjo; klinička, patološka, prividna smrt; nagla, naprasna, prirodna, nasilna smrt; smrt fašizmu, sloboda narodu
-
cr̂nā smȑt ž črna smrt
-
èdžel m (t. edžel, ar.) dial.
1. usoda
2. smrtna ura, smrt
-
ègzitus m (lat. exitus) eksitus, smrtni izid, smrt
-
ȉzdāh m, mn. ȉzdāsi ȉzdāhā
1. izdih: izdah i udah
2. ekspr. izdih, konec, smrt: takav bijaše do -a; biti na -u biti na koncu
-
izdahnúće s ekspr. poslednji dih, smrtna ura, smrt: boriti se do -a
-
ȉzdisāj m
1. izdih: prvo udisavanje počinje sa porodajem, a poslednji izdisaj gasi život
2. ekspr. izdih, konec, smrt: poslednji izdisaj; biti na -u
-
kònčina ž
1. debela, dolga nit: protezali su udove po prašini pustoj končinama, krpama i drugim stvarima
2. redko konec, smrt: zar da mirno trenut dočekam u kome će mi vesnik javiti nesrećnog brata jadnu -u
-
pȍguba ž poguba, smrt: odande nam prijeti poguba
-
pòsljedak -tka m (ijek.), pòsledak -tka m (ek.)
1. konec, zadnje: u posljedak obuzet je nekim nespokojstvom zadnje čase je nekako nemiren
2. ekspr. smrt: što će njima biti do -a kakšen bo njihov konec, smrt; trošili su do -a da ne ostane iza njih
3. posledica: nitko ne zna koji će biti posljeci njihove pobjede ili poraza
4. rezultat: došao je do toga -a da je život više bolan nego ugodan
5. dial. potomec: sine, ti si moj posljedak
6. dial. anat. posteljica, placenta
7. dial. otrok, ki ga dobi moški v visokih letih
-
preminúće s preminitje, smrt
-
prestavljénje s preminitje, smrt
-
sàmrt ž smrt, smrtna ura: blažena, srećna, sretna samrt; ležati na -i ležati na smrtni postelji; rane od -i smrtne rane
-
skončánje s konec, propad, smrt: skončanje svijeta, života
-
skončína ž konec, smrt
-
smȉrāj m
1. pomiritev, smrt: od rođenja do -a
2. zahod: smiraj sunca; sunce na -u
-
smr̀ca ž ekspr. smrt: smrca ga davi
-
umŕće s dial. smrt, umrtje: jesu li tvoje rane od prebola ili su ti od -a ali boš svoje rane prebolel, ali boš od njih umrl
-
bìljeg m (ijek.), bèleg m (ek.)
1. znamenje: biljeg varoške uglađenosti
2. značilni znak: najbitniji biljeg srodnosti slavenskih (slovenskih) jezika jeste zajedničko leksičko blago, naslijeđeno (nasleđeno) od praslavenskog (-slovenskog) jezika
3. pečat: smrt već bijaše udarila na nju svoj biljeg
4. znamenje, simptom: emigracija je rđav biljeg po društveni i državni život
5. znamenje, signal: zagrmiše na gradu topovi dajući biljeg da je svečanost počela
6. znamenje, brazgotina: biljeg na čelu, uspomena iz borbe
7. darilo snubca nevesti: momak je dao biljeg djevojci
8. nagrobni spomenik na kraju, kjer je kdo storil nesrečno smrt
9. mejnik
10. tarča, cilj
11. črta kot znamenje starta ali cilja
12. (samo ijek.) kolek
13. potvrditi biljeg znova doseči prejšnji uspeh v športu, pri tekmovanju; udariti biljeg vidno vplivati na kaj
14. spomin, trofeja: svaki od vojnika nosi biljeg od Turčina, neko koplje, neko sablju britku, neko tursku glavu
15. predmet, ki ga vedeževalka prejme od bolnika, ko mu vedežuje
16. značka, znak: biljeg na kapi
17. lisa, madež, pega: biljeg na tijelu
-
nàsmrt prisl. na smrt, brezumno, blazno: nasmrt se uplašiti; biti nasmrt zaljubljen