Franja

Zadetki iskanja

  • dokònati -ām
    1. dokončati: dokonati posao
    2. skleniti, odločiti: dokonaše da odaberu sebi drugoga kneza
  • nàkastiti -īm (t. kast, ar.) dial. nameniti se, skleniti, odločiti se: ako si baš nakastila umirati, a ti umri što prije; gazda nakastio da te raskući
  • nàpraviti -īm
    I.
    1. narediti: napraviti cigaru, kuću, oruđe, koga majstorom
    2. skleniti: napraviti poznanstvo s kim
    3. doseči, narediti: napraviti karijeru
    4. postlati, narediti, napraviti: napraviti postelju
    5. dial. skopiti, kastrirati
    II. napraviti se
    1. narediti se: napraviti se mrtav, lud, kao da ništa ne zna; napraviti se važan
    2. napraviti se, lepo se obleči: baš se napravila ova naša curica
  • nàumiti -īm skleniti, odločiti se, nameniti se: što si naumio danas da radiš; ona ide kud je naumila
  • odlúčiti òdlūčīm (se)
    1. odločiti (se), skleniti: odlučiti u sebi; stvar je odlučena; mi smo o tome već odavno odlučili; ona se nije mogla odlučiti na taj korak
    2. odločiti, izločiti (se): odlučiti nekoliko ovaca od stada; odlučiti se od crkve, od društva
  • rijèšiti rȉješīm (ijek.), réšiti rêšīm (ek.)
    I.
    1. rešiti: riješiti koga čega, od čega
    2. odločiti: tako smo riješili
    3. skleniti: riješili smo i rješavamo
    4. rešiti: riješiti zadatak
    5. razrešiti, odvezati, oprostiči: riješiti koga krivnje
    II. riješiti se
    1. rešiti se: riješiti se koga
    2. odločiti se: riješiti se na što
  • sklòpiti sklȍpīm
    I.
    1. sestaviti: sklopiti mašinu, stroj, postelju
    2. skleniti: sklopiti ruke; sklopiti ruke komu oko vrata; sklopiti ugovor, mir, savez, brak
    3. skovati: sklopiti zavjeru
    4. zapreti: sklopiti perorez
    5. zapreti, zatisniti: svu noć nije sklopio oka; sklopiti oči zauvijek umreti
    6. zložiti, sklopiti: sklopiti stolicu
    II. sklopiti se
    1. zapreti se: valovi se sklopiše nad njegovom glavom
    2. skleniti se
  • smȉsliti -īm
    1. izmisliti: on je već smislio što ima da se radi
    2. skleniti: u ono vrijeme smisliše poglavice da podignu narod na oružje
  • surijèšiti sùriješīm (ijek.), suréšiti sùrēšīm (ek.) skupaj s kom rešiti, skleniti
  • zakljúčiti zàkljūčīm
    1. zaključiti, končati: zaključiti sjednicu, zapisnik
    2. skleniti, narediti sklep: iz dvoga se može zaključiti; na sjednici smo zaključili
    3. skleniti, pogoditi se: zaključiti mir, primirje
    4. skleniti kupčijo: zaključiti ugovor za deset vagona kukuruza
  • zatvòriti zàtvorīm (se)
    1. zapreti (se): zatvoriti oči, vrata, ventil, zločinca; čokolada ga je zatvorila; zatvoriti nekome usta; zatvoriti zagradu, navodnike zapreti oklepaj, navednice; zatvoriti se medu četiri uska zida
    2. končati, skleniti: zatvoriti sjednicu, sajam, sastanak
  • zglòbiti zglȍbīm skleniti, spojiti
  • isabòrisati -išēm skleniti na zborovanju, na zborovanju doseči
  • òkladiti se -īm se staviti, narediti, skleniti stavo: oklade se jednom muž i žena ko će od njih dvoje prije progovoriti
  • òpkladiti se -īm se staviti, narediti, skleniti stavo: opklade se jednom muž i žena ko će od njih dvoje prije progovoriti
  • svijèćati svȉjećām (ijek.), svéćati svêćām (ek.) skleniti pri posvetu: u vijeću odbornici svijećali da će se asfaltirati put
  • ùvjeriti -īm (ijek.), ùveriti -īm (ek.)
    I. prepričati: uvjeriti koga u što, o čemu
    II. uvjeriti se
    1. prepričati se: uvjeriti se o čemu svojim očima; uvjeriti se u što
    2. dial. skleniti premirje
  • dònijeti donèsēm, vel. donèsi, aor. dònijeh dȍnese, del. dònio dȍnijela (ijek.), dòneti donèsēm, vel. donèsi, aor. dònēh dȍnese, del. dȍnēla (ek.)
    1. prinesti: donijeti komu čašu vode; to će mu donijeti mnogo glavobolje; žena mu je donijela tu kuću
    2. pripeljati: donijeti dvoje djece iz prvoga braka
    3. izreči: donijeti svoj sud
    4. izdati: donijeti odluku, zakon
    5. donijeti rod obroditi
    6. donijeti zaključak skleniti
  • ȍdluka ž
    1. sklep, odločitev: donijeti -u skleniti, odločiti; -om Vrhovnog suda po sklepu, odločitvi Vrhovnega sodišča
    2. odločitev: odluka je pala; odluka bitke
    3. odločba, odlok: sudska odluka, čekati do dalje -e
  • pàzār -ára m (t. pazar, perz.)
    1. trg: iznijeti, donijeti robu na pazar prinesti blago na trg
    2. semenj: sutra je u gradu pazar; dok se lisici prouče berati, ode njena koža na pazar medtem ko se lisici preučujejo dokumenti, je že njeno krzno na semnju, na prodaj
    3. nakupovanje: subotom se ide na pazar v soboto se gre po nakupih, vsako delo opravljaj o pravem casu
    4. kupcija: zaključiti pazar skleniti kupcijo; nositi glavu na pazar nositi glavo na prodaj, podajati se v nevarnost