Franja

búknuti bûknēm
1. zaruliti, zarukati: buknu vo
2. zavpiti, zarjuti: Bojan je prvi buknuo
3. zagrmeti: u dnu bezdna buknu prasak bombe
4. vzkipeti, razjeziti se: buknuti gnjevom
5. vzplameneti: buknula je vatra
6. ekspr. zardeti: zaplakano joj lice buknulo
7. izbruhniti: buknuo je rat, ustanak
8. razvedeti se: po selu je buknuo glas

dŕnuti dr̂nēm
I.
1. cukniti: srdito je drnula žicu prediva koja se prekide; drnuti uzdom
2. udariti, lopniti: drnuti koga buzdovanom
3. ugrizniti, popasti: drnulo ga pseto
4. ekspr. kaj malega prigrizniti
II. drnuti se
1. razjeziti se, raztogotiti se
2. obregniti se: drnuti se na koga

dȕsnuti se -nēm se razjeziti se: kad vidje da nitko ne razumije, on se dusnu

ìspizmiti se -īm se razkačiti se, razjeziti se, postati hud: nešto se vlast na nas ispizmila

izjéditi se ìzjēdīm se
1. najeziti se: sit sam se izjedio
2. razjeziti se

izljútiti se ìzljūtīm se
1. znesti se, ohladiti si jezo
2. razjeziti se

izvrátiti ìzvrātīm
I.
1. obrniti; izvratiti odijelo
2. preobrniti: izvratiti smisao riječi
3. vrniti: izvratiti novac
II. izvratiti se
1. zvrniti se: od smijeha se izvrati nauznak
2. dial. razjeziti se: a sudac, veseo i smiješan, u neko se doba izvrati

naòštriti nàoštrīm
I.
1. nabrusiti: naoštriti nož, pero, jezik
2. ošiliti: naoštriti olovku
3. izostriti: naoštriti sluh, pažnju, um
II. naoštriti se
1. nabrusiti se
2. razjeziti se: naoštrio sam se da su mi riječi vrcale kao varnice

napŕčiti se nàpr̄cīm se razjeziti se, raztogotiti se

napŕkonjiti se -īm se razjeziti se: naprkonjiti se na koga

nàpučiti se -īm se razjeziti se

nasŕčiti se nàsr̄čīm se razjeziti se

nasŕditi nàsr̄dīm
I. razjeziti: pa nasrdi sebe i dorina
II. nasrditi se razjeziti se: no se Turčin nasrdio ljuto

nažéstiti se nàžēstīm se razjeziti se: gdje ti je zadatak, nažesti se nastavnica

pridŕnuti se prìdr̄nēm se
1. pobesneti, razjeziti se: ljutit Marko, pa se pridrnuo
2. obrniti se: pridrnuti se u postelji
3. obregniti se: pridrnuti se na koga

pròzliti se pròzlīm se postati hudoben, hud, razjeziti se: čovjek koji je bio mek i vrlo nježan među nama prozliće se prema bratu svojemu

zapáliti zàpālīm
I.
1. zažgati: zapaliti kuću
2. prižgati: zapaliti svjetlo, cigaretu
3. razvneti: zapaliti strasti
4. užgati, ustreliti: zapaliti pušku
5. ekspr. mahniti jo: zapaliti pješke u varoš
6. zapaliti kome svijeću držati komu svečo ob smrtni uri
II. zapaliti se
1. zažgati se
2. vneti se
3. razvneti se, navdušiti se
4. razjeziti se

zûb m, mest. u zúbu, mn. zûbi rod. zúbā
1. zob: zub mliječnjak, sjekutić, kutnjak; klimav zub; šupalj zub; zub mudrosti; dobiti, pokazati -e; izvaditi zub; jezik za -e
2. imati zub na koga imeti koga na piki; uzeti koga na zub vzeti koga na piko; škripnuti -ima zaškripati z zobmi, razjeziti se; sabiti, satjerati komu -e u grlo pretepsti, premlatiti koga (predvsem po obrazu, po glavi); oko za oko, zub za zub