Franja

oznániti òznānīm oznaniti, naznaniti, gl. obznaniti

izvíkati ìzvīčēm, izvíči, ìzvīkān -a
I.
1. zaklicati: nisam čuo što je on izvikao
2. izklicati, razglasiti: izvikati Miloša za gospodara
3. oznaniti: zaptije su izvikale trnjenje ognjišta nočni čuvaji so oznanili, naj se pogasijo ognjišča
4. s kričanjem doseči: toliko si vikao, pa nisi ništa izvikao
5. spraviti na slab glas: izvikati djevojku
6. ošteti, ozmerjati
II. izvikati se
1. izkričati se: izvikao se, pa je sad miran
2. izkričati se na koga
3. priti na slab glas: izvikati se rdavim vladanjem

napòvjediti -īm (ijek.), napòvediti -īm (ek.)
1. oklicati, dati na oklice: vjenčanje ima tri puta da se napovjedi
2. razglasiti, oznaniti: župnik je napovjedio da će uveče biti procesija

navijèstiti nàvijestīm (ijek.), navéstiti nàvēstīm (ek.)
1. napovedati: navijestiti proljeće, rat
2. oznaniti: navijestiti dolazak počasnih gostiju u dvoranu
3. oklicati: navijestiti u crkvi vjenčanje
4. pokazati, povedati: navijesti me gdje ću kupiti dobru kuću

oglásiti òglāsīm
I.
1. oglasiti: oglasiti u novinama
2. oznaniti, naznaniti: oglasiti narodu svoju volju
3. oklicati: oglasiti u crkvi vjenčanje
4. razglasiti: oglasiti koga za mrtva, koga za svoga nasljednika
5. z zvonjenjem naznaniti smrt: oglasiti zvonom smrti
II. oglasiti se
1. oglasiti se: iz Gorice se oglasio S. Gregorčič
2. zasloveti: oglasila se u Trebinju lijepa Emina i prosilo je trista prosilaca

propòvjediti -īm (ijek.), propòvediti -īm (ek.) oznaniti: propovjediće se ovo jevandelje po svemu svijetu