Franja

obùstaviti -īm
I.
1. ustaviti: obustaviti rad, plaćanje, posao, postupak, paljbu
2. odtegniti, zadržati: obustaviti novac u sudu dokle se ne nade obligacija
II. obustaviti se ustaviti se: obustaviti se nasred puta

òdbiti ȍdbijēm
I.
1. odbiti: odbiti parče od kamena; odbiti loptu, udarac
2. odkloniti: odbiti ponudu, pomoć, prosioca, darove, poziv
3. zavrniti: odbiti stoku
4. odvrniti, speljati drugam: odbiti vodu, rijeku, trgovinu
5. odstaviti: odbiti tele, dijete od sise
6. odšteti: odbiti šest od dvadeset
7. odtegniti, odbiti: odbiti od plate, od svote, od cijene
8. pripisati: ova mu se greška može odbiti na račun mladosti, na neiskustvo
9. prevaliti: odbiti krivicu na drugoga prevaliti krivdo na drugega
10. odmakniti se, stopiti: odbij lijevo, desno, natrag
II. odbiti se
1. odbiti se: odbiti se od zida; zraci se odbili od zrcala
2. upreti se: nešto mi se jelo odbilo
3. oditi po svetu: odbiti se od kuče
4. odriniti: odbiti se od obale

sumànjkati -ām odtegniti, utrgati: nisam mu zobi sumanjkala

sustégnuti (sustéći) sùstēgnēm
I.
1. odtegniti: sustegnuti ruku
2. zadržati: sustegnuti mazgu
II. sustegnuti se odtegniti se, vzdržati se: sustegnuti se od glasanja, od izbora

ustégnuti ùstēgnēm
I.
1. pritegniti, zategniti
2. odtegniti: ustegnuti komu pomoć
3. obvladati: ustegnuti strasti, uzbudenje
II. ustegnuti se odteniti se: on se od posla ustegnuo

zàbušiti -īm
1. odtegniti se od dela, izmazati se od dolžnosti, zabušiti: zabušiti vojnu vježbu
2. presenetiti: ženu zabuši u prvi mah taj žar prijateljice