Franja

obláčiti òblāčīm (se) oblačiti (se): oblačiti narodno odijelo; oblačiti se u nove haljine

obláčiti òblāčī (se) oblačiti (se): nebo se oblači; on ondje vedri i oblači

navláčiti nàvlāčīm
I.
1. vlačiti na
2. oblačiti: navlačiti navlaku na jastuk, rukavice na ruku
3. privlačiti
4. brusiti: navlačiti nož, brijački nož
5. prevlačiti: navlačiti magnet
6. preoblačiti: navlačiti postelju
7. nakopavati si: navlačiti bolesti
II. navlačiti se
1. oblačiti se
2. zbirati se: oblaci se navlače
3. ekspr. dajati se, trgati se: navlačiti se s djecom

obukívati obùkujēm, obukòvati obùkujēm (se) dial. oblačiti (se): narodnu nošnju obukuje u najredim prilikama

odijèvati òdijevām (ijek.), odévati òdēvām (ek.) (se) oblačiti (se): odijevati se po najnovijoj modi

òpravljati -ām
I.
1. popravljati: opravljati kuću
2. oblačiti
3. odpravljati, pošiljati
4. pripravljati
II. opravljati se
1. popravljati se
2. oblačiti se: dok je mogla, opravljala se lijepo
3. odpravljati se: opravlja se vojvoda Janko na Kosovo ravno
4. pripravljati se

prevláčiti prèvlāčīm
1. vlačiti (čez): prevlačiti brod preko brzaka, gudalom preko žica
2. mazati: prevlačiti kožu lakom, patos voskom
3. oblačiti: prevlačiti stolicu kožom
4. prepeljevati: prevlačiti čete

zaodijèvati -òdijevām (ijek.), zaodévati -òdēvām (ek.) (se) oblačiti (se), odevati (se)

izodijèvati izòdijevām (ijek.), izodévati izòdēvām (ek.) vse po vrsti oblačiti: ko će vas izodijevati kad se cijepate; teško je onoliku čeljad u kući izodijevati

nadijèvati nàdijevām (ijek.), nadévati nàdēvām (ek.)
1. nadevati nase, devati nase, oblačiti se: nadijevati haljine na se
2. vzdevati: nadijevati imena
3. nadevati: nadijevati kobasice

naoblačívati se -blàčujēm se oblačiti se

trôntati se -ām se nahomotavati se, čez mero se gorko oblačiti

uparađívati uparàđujēm
I. postavljati za parado: uparađivati vojsku
II. uparađivati se
1. postavljati se za parado
2. paradno se oblačiti

vȉvati -ām dial.
I. brkljati, dati si opraviti: vječito vivati oko brkova
II. vivati se
1. obirati se: kokoš se viva kljunom
2. ekspr. lišpati se, počasi in skrbno se oblačiti

svíla ž
1. svila: prirodna, umjetna, vještačka, veštačka, sirova svila; fabrika, tkaonica -e; preradba sirove -e; končanje -e sukanje svile; čovjek mekan kao svila človek mehak kot svila; nositi -u i kadifu oblačiti se razkošno; prodavati nekome -u vleči koga za nos, imeti koga za norca; pustiti kome crvenu -u udariti koga v obraz, po nosu, da mu teče kri
2. koruzni laski: svila na kukuruznom klipu