Franja

ìznijeti iznèsēm (ijek.), ìzneti iznèsēm (ek.)
1. iznesti: iznijeti stvari iz sobe na tavan
2. prinesti: iznesi jelo na sto
3. odnesti: jedva iznijeh (izneh) živu glavu
4. postaviti na visoko mesto: ove ljude je narod iznio (izneo)
5. znesti: račun je iznio (izneo) hiljadu dinara
6. sprožiti, načeti: ona je iznijela (iznela) pitanje o rehabilitaciji
7. staviti: iznijeti predlog, dokaz
8. povedati: iznijeti svoj doživljaj
9. zdržati: kako možeš iznijeti medu tom čeljadi
10. obesiti: iznijeti novost na veliko zvono
11. spraviti: iznijeti pred sud, što na vidik, na glas
12. ponositi: iznijeti odijelo
13. postaviti: iznijeti na javni stup sramote

kȁčiti -īm
I.
1. izobešati: kačiti zastavu
2. obešati: pralja je kačila rublje na uže
3. obesiti: kačiti kome nešto odostrag na leda
4. ko je jači taj i kači močnejši zmaguje
II. kačiti se
1. obesiti se, obešati se: plakala je dok je odlazila i kačila mu se o vrat; svima se kači o vrat
2. povzpeti se, vzpenjati se: kačiti se u toranj, u munaru, na treći sprat
3. zatikati se, zadevati se: prodoše kola kraj nas kačeći se o ogromne suncokrete; pantalone mu se kačile za leskovo žbunje
4. dotakniti se, dotikati se, obregniti se, obregovati se: ne kači se oko njega; tuga je neka obuzme pa se onda kači za svaku reč

nasáditi nàsādīm
I.
1. nasaditi: nasaditi drveće, voćke, svakojakoga voća
2. nasaditi: nasaditi kvočku na jaja
3. nasaditi, natakniti: nasaditi motiku, sjekiru na držalje
4. natakniti: nasaditi šešir na glavu, grivnu na ruku
5. posaditi: nasaditi koga na stolicu, na konja
6. obesiti: nasaditi kotao na verige
7. postaviti: razboj bješe nasaden u kutu sobe
8. zasaditi: nasaditi vinograd
9. nasaditi: nasaditi gumno snopljem; nasaditi ribe u ribnjak
10. nastaniti, naseliti: udes vas je nasadio u ovoj kući
11. ekspr. nasaditi, na led speljati: nasaditi koga
II. nasaditi se ekspr.
1. nasesti, iti komu na led
2. biti kratko nasaden biti nataknjen

òbjesiti -īm (ijek.), òbesiti -īm (ek.)
I.
1. obesiti: objesiti što o klin, komu što o vrat; objesiti posao na klin, o klin, što o veliko zvono; objesiti osudenika
2. povesiti: objesiti krila, glavu
II. objesiti se
1. obesiti se: objesio se ocu o vrat; pokušao je da se objesi
2. povesiti se: usne mu se objesile

òkačiti -īm
1. obesiti: okačiti na granu
2. ekspr. oplaziti: malo sam ga perom okačio od mojega perna buzdovana; okačiti koga u novinama

òvjesiti -īm (ijek.), òvesiti -īm (ek.) obesiti: o drvo je bio ovješen kabao pun mlijeka; konj je strpljivo stajao o ovješenim uzdama

prèvjesiti -īm (ijek.), prèvesiti -īm (ek.)
I.
1. pregrniti, zagrniti: prevjese nevjestu s mladoženjom preko glave jednim ličnjakom
2. obesiti: nakon kratke igre prevjesio bih o rame svoju školsku torbu
3. povesiti: čudna to beše žena, očiju nekako prevešenih
II. prevjesiti se prevesiti se: grane se prevjesile nad njivom; čovjek se bješe prevjesio preko prozora

prìkačiti -īm
I.
1. pripeti: prikačiti petokraku na kapu; prikačiti vagon
2. ekspr. obesiti: prikačiti komu što; svet kao svet, rad je svakom prikačiti ma i najmanje repića
II. prikačiti se
1. pripeti se: da mu se prikače ordeni na kaput
2. ekspr. obesiti se komu: prikačiti se nezvan društvu

prìvjesiti -īm (ijek.), prìvesiti -īm (ek.)
I. privesiti, obesiti
II. privjesiti se pobesiti se: voćka se privjesila

pròstrijeti prȍstrēm (ijek.), pròstrēti prȍstrēm (ek.)
I.
1. pogrniti: prostrijeti sag, ćilim
2. pregrniti, pogrniti: prostrijeti sto, postelju
3. obesiti: prostrijeti da se suši
II. prostrijeti se razprostreti se

zàkačiti -īm
I.
1. speti: zakačiti vagone, dva vagona
2. pripeti: zakačiti što čiodama, iglama; zakačiti junaku orden, perjanicu
3. zatakniti: zakačiti prste u džepove od prsluka; zakačiti što za ogledalo
4. obesiti: zakačiti kaput na čiviluk
5. zadeti: kroz šumu možeš provući nekoliko piastova da ne zakačiš o drvo; zakačiti koga govorom, kritikom
6. oplaziti: malo sam ranjen, zakačilo lijevu ruku
7. ekspr. opiliti: zakačiti koga za hiljadarku
8. zbosti: umjela je da zakači, ali nikad nije vrijeđala
II. zakačiti se
1. zatakniti se: košulja se u rijeci zakačila za kamen; ventil se zakačio, pa prestao da radi
2. ekspr. obesiti se na koga: zakačiti se na koga
3. obregniti se: kad pjesnik hoće da se malo zakači za neko lice, on to čini sa mnogo ukusa

nàkačiti -īm
I.
1. natakniti
2. pritakniti: hoće da nakači štogod ili čak i dvared da naplati
3. komu kaj obesiti, naprtiti, podtakniti
II. nakačiti se pritakniti se: oni iz divizije nakačili su mi se na osmatračnicu i neprestano pitaju kad ću početi

nàvjesiti -īm (ijek.), nàvesiti -īm (ek.) obesiti nad, pristaviti: navjesiti kotao na vatru; navjesiti ručak

òbisnuti se -nēm se obesiti se: obisnuti se kome oko vrata

oklèmbesiti -īm
I. povesiti: Miloš jadan oklembesio glavu
II. oklembesiti se povesiti se, obesiti se: drveće požutelo, lišće mu se oklembesilo; zaspala je mala usput pa se oklembesila majci na ruku

prišàbaniti -īm ekspr.
I. obesiti komu kaj: prišabaniti komu robu koja manje vrijedi
II. prišabaniti se obesiti se na koga: prišabaniti se kome

prìšiti prȉšijēm, prȉijū, prìšīj, prìših prȉšī, prìšio prìšila, prišìven -èna; prȉšīt -a
1. prišiti: prišiti dugme, puce
2. ekspr. primazati: prišiti šamar kome
3. ekspr. obesiti komu kaj, po krivem obdolžiti koga: prišiti kome što, krpicu

raskàluđeriti se -īm se razmenišiti se, izstopiti iz reda, obesiti kuto na klin

zamàknuti (zamàći) zàmaknēm
I.
1. zaiti, skriti se: zamaknuti za brdo
2. djevojka je zamakla u godine dekle je v letih
3. zamakla mu ova djevojka za oko to dekle mu je všeč
4. zadrgniti: zamaknuti omču, uže oko vrata
II. zamaknuti se obesiti se

bûbanj bûbnja m
1. boben: udarati u vojnički bubanj; otići na bubanj priti na boben, na dražbo; udariti u bubanj razglasiti, spraviti na veliki boben, obesiti na veliki zvon; kao šipka uz bubanj držati se koga kot klop
2. loterijski boben: ostati u -u ne dobiti česa
3. boben pri raznih orodjih
4. anat. bobnič: bubanj u uhu
5. iz šibja pleten ribiški sak
6. morski boben, stolp