Franja

nàbiti nȁbijēm
I.
1. nabiti: nabiti pušku, obruč na bure
2. napolniti: nabiti lulu, džepove novcima
3. nabiti, steptati: nabiti put
4. naviti: nabiti cijene
5. natakniti: nabiti kapu na glavu, konju uzdu, meso na ražanj, mužu rogove
6. nakoličiti, natakniti na kol: nabiti jadnog osuđenika u turskom sudu
7. nabiti komu ognjište dolgo obsedeti v gosteh
II. nabiti se nabiti se, ekspr. obrusiti si noge s hojo

nàkucati -ām
I.
1. nabiti: nakucati klince, eksere, čavle
2. ekspr. naskopariti: nakucati silne pare
II. nakucati se
1. namučiti se z nabijanjem
2. ekspr. dovolj trkati: nakucao se čaša, napjevao pjesama dovolj je bilo trkanja s kozarci, dovolj petja
3. dobro se najesti, nasititi se: kokoši se dobro nakucaše

nàpuniti -īm
I.
1. napolniti: napuniti skladište, vreću, čašu, srce tugom, trbuh jelom, glavu korisnim znanjem
2. dopolniti: napuniti dvadeset godina
3. nabiti: napuniti pušku, top
4. napuniti tur podelati se v hlače
II. napuniti se napolniti se

natúći natúćēm, oni natúkū, natúci, natúkoh nȁtūče, nàtūkao natúkla, natúčena -ena
I.
1. natolči
2. potolči, pobiti, nastreliti: lovci su natukli masu ptica, jelena i koza
3. potisniti, natakniti, dati na glavo: natući šešir na glavu; natući šešir na oči
4. napolniti, natrcati
5. obtolči: natući ruku
6. nabiti, natepsti
II. natući se
1. natolči se
2. ekspr. najesti se in napiti: nisam se ja natukla kruha i vina

pòkucati -ām
1. potrkati: pokucati na vrata
2. pobiti, nabiti: pokucati obruče na buretu
3. zabiti: pokucati čavle, eksere

ùdariti -īm
I.
1. udariti: udariti koga pesnicom, komu šamar, koga po licu; udarilo mi u noge; udariti glavom o zid
2. zabiti: udariti kolac u zemlju, klinac, čavao, ekser u dasku
3. postaviti: udariti znak pokraj druma, pritke za pasulj, za grah
4. zadeti: udario ga grom, metak; udarila ga kaplja zadela ga je kap; brod je udario u stijenu pod vodom
5. odmeriti: udariti porezu na prihode
6. zaviti: udariti lijevo od puta
7. napotiti se, usmeriti se: udariti rdavim putem
8. položiti: udariti temelj novoj zgradi
9. udariti, napasti: udariti na neprijatelja
10. začeti: udarila je kiša
11. bušiti, bruhniti: udariti u smijeh, u plač
12. udariti: vino mu je udarilo u glavu
13. vsekati: udariti znak u drvo
14. suniti, brcniti: udariti nogom o što, u što
15. nastaviti, udariti na pipo: udariti slavinu
16. natakniti, nabiti: udariti osudenika na kolac, zeca na ražanj
17. nabiti: udariti pendžeta na cipele potempljati čevlje
18. udariti koga na muke mučiti koga, začeti mučiti koga
19. udariti u žice zaigrati, zabrenkati
20. udariti u tanke žice začeti jadikovati, jadikovati; udariti u druge žice napeti druge strune; udarila ga čutura, šljivova grana u glavu nasekal se ga je, opil se je; udarila mu vlast, slava u glavu v glavo mu je udarila oblast, slava; udarila kola u brijeg, u breg prišlo je do nesreče; udario tuk na luk spopadla sta se dva enako huda nasprotnika, zadelo je kladivo na nakovalo; udariti kljunom u koru kavsniti, kljuniti skorjo; to mi je brzo udarilo u oči na to sem kmalu postal pozoren; udariti tragom iti po sledi; udariti na plićinu, na belaj naleteti na plitvino, na nesrečo; udariti na velika zvona obesiti na veliki zvon; udariti cijenu robi določiti ceno blagu; udariti u bijeg spustiti se v beg
II. udariti se
1. udariti se
2. suniti se
3. udariti se, spopasti se

ugrúhati ùgrūhām, ugrúvati ùgrūvām
I.
1. zbiti, stolči: sav sam kao ugruvan; ljudi su me jako i izgazili i ugruvali
2. nabiti: ugruhati metak u cijev
II. ugruhati se
1. potolči se: pao je na leda i dobro se ugruvao
2. pretrpeti neuspeh, nasesti

nàčavlati -ām nabiti z žeblji, nabiti žebljev: načavlane cipele

naobrùčati -ām, naobrúčiti -òbrūčīm nabiti obroče: naobručati bure, bačvu

ponàbiti pònabijēm ponatakniti na kole, drugega za drugim nabiti, natakniti na kol

zasukìjati -ām nabiti puško spredovko, gl. sukija