Franja

mráčiti mrâčīm, mrâčāh -āše
I. zamračevati, zatemnjevati: veče je počelo da mrači ulice; mračiti čije lice, pojmove
II. mračiti se
1. mračiti se: već se počelo mračiti
2. postajati mračen, temen: lice mu se mrači; mrači mi se pred očima; svijest, svest mi se mrači
3. potemniti: njegova slava ne može se ničim mračiti

gásiti gȃsīm
I.
1. gasiti: gasiti kreč, vapno, požar, žeđ
2. ugašati: gasiti svijeću; on je palio i gasio lampe u gradu
3. gasiti ognjište uničiti hišo, dom
II. gasiti se
1. ugašati: plamičak se gasi
2. mračiti se: nebo se gasi; dan se gasi
3. izginjati, bledeti: njezina ljepota se gasi; i biser se gasi
4. gasiti se: vatra se slamom ne gasi

mráčati se mrâčā se mračiti se: pri polasku na put već se mračalo

mȑknuti -nēm, mȑknuh mȑknū in mȑkoh mȑče, mȑknuo -ula in mȑkao mȑkla
1. mračiti se, zmračiti se: pošto mrkne ker se je mračilo; a kad mrče i tamna noć dođe ko pa se je zmračilo in je prišla temna noč; lice mu mrknu pri pogledu na raskopano ognjište
2. temno se kazati, pokazati: preko doline mrknu brežuljci
3. dočakati noč: tko rani, ne mrkne kdor zgodaj vstaja, ga ne prehiti noč
4. prekipeti: smirite se, jer ako meni mrkne, zapušiću vam usta
5. izgubljati, izgubiti zavest: mrče mi svijest

smračívati se smràčujē se mračiti se

smȑcati se smȑčē se mračiti se: rano se smrče

smrkávati se smr̀kava se mračiti se

sumráčiti se sùmrāčī se mračiti se

sumračívati se -mràčujē se mračiti se

tȕštiti se -ī se
1. mračiti se: nebo se tuštilo
2. drveti: što je ctovjek prema ovom strahovitom tutnju vjetra što grmi niz padine i tušti se niz polja

umračívati se umràčujēm se mračiti se

zamračívati -mràčujēm (se)
1. zatemnjevati (se)
2. mračiti se

mrâk m, mest. u mráku
1. mrak: hvata se mrak mračiti se; lutati po -u
2. tema: mrak kao u rogu; mrak kao tijesto, kao testo popolna tema; mrak neznanja; mrak u duši, u srcu; skok u mrak; pojeo ga mrak vzela ga je noč

súton m mrak, večerni mrak, čas med sončnim zahodom in nočjo: počeo se hvatati suton začelo se je mračiti