Franja

Zadetki iskanja

  • mîr míra m
    1. mir: zaštititi javni mir i red; zaključiti mir poslije, posle rata
    2. počitek: ti si, kao i ja, sanjao o miru
    3. bijaše s mojim -om moj mir je šel po vodi; mir njegovu pepelu! naj počiva v miru!; počivao u miru!; neka mu je mir duši!
  • mîr míra m, mn. mírovi (csl.) star. svet: mnoge sam strane mira, po moru i po suhu, na konju i korablju, prešao
  • mîr míra m, mn. míri (dalm. muro) dial. zid, zidina: Dubrovnik je opasan starodavnim mirom
  • mȋr míra m, mȉr -a m dial. gl. miris
  • gluvìna ž tišina, mir
  • ispòkōj -oja m, ȉspokōj m mir, večni mir: moliti se za ispokoj duše
  • kàrār -ára m (t. karar) zastar.
    1. odločitev, sklep
    2. počitek, mir: za cara nema -a
    3. stalnost, trajnost
    4. stopnja, prava mera
    5. nema mu -a u cijelom selu ni mu enakega v vsej vasi
  • miròvina ž, mìrovina ž
    1. pokojnina, penzija
    2. tišina, mir: tu je sve sama tišina, mirovina
  • pòkōj -oja m
    1. pokoj, mir: moliti se za pokoj mrtvih, umrlih
    2. pokoj, penzija: staviti činovnika u stanje -a upokojiti uradnika
  • spokójstvo s mir: za tili čas izgubljeno je spokojstvo, sreća
  • ùmir m
    1. mir, pomiritev
    2. sprava morilca s svojci umorjenega: držala se krvna osveta, a sudije pri umiru zvali su se dobri ljudi
  • àlēć-sèlām, àlējć-sèlām, alèjkūm-sèlām (ar.) odzdrav: Mir z vami!
  • bȁsta prisl. (it. basta)
    1. dovolj: jedna čaša masla svemu svijetu basta
    2. vzklik: pa mir besedi, pa konec: ja sam ljubio pa basta!; sad idemo kući i basta
  • mìrbožati se -ām se pred božičnim kosilom se med seboj (člani družine) poljubovati z besedami: "Mir božji!"
  • mìrbožiti se -īm se poljubiti se in reči: "Mir božji!", gl. mirbožati se
  • musèlam m (t. musalemet) mir s teboj! (pozdrav)
  • mùtimīr m ekspr. kdor moti, kali mir, kalivec miru
  • kȃrlovačkī -ā -ō karlovški: Karlovačka krajina krajina z glavnim mestom Karlovac; Karlovačka mitropolija cerkvena upravna enota s središčem v Sremskih Karlovcih; Karlovački mir mir sklenjen v Sremskih Karlovcih
  • kȉnuti -nēm, vel. kȉni, aor. kȉnuh kȉnū
    I.
    1. potegniti, izvleči: kinuti nož, sablju
    2. utrgati, ločiti: kinuti koga sa života
    II. kinuti se pobrati se: kini mi se s očiju; kini mi se s duše pusti me pri miru, daj mi mir
  • míran -rna -o, dol. mîrnī -ā -ō miren: miran čovjek, čovek; -a vremena; na miran način; to mogu -e duše reći; dajmo kome treba, pa -a Bosna! pa mir besedi!