-
jèzik m jezik: isplaziti komu jezik pokazati komu jezik; književni i narodni jezik knjižni in ljudski jezik; razgovorni, govorni jezik pogovorni jezik; pjesnički jezik; službeni, stručni jezik uradni, strokovni jezik; znanstveni, naučni jezik; držati jezik za zubima; ipak smo našli zajednički jezik; skratiti kome jezik; vladati nekim stranim -om dobro govoriti neki tuji jezik
-
svȅkrvin jēzik m bot. opuncija; svekrvina glava bot. Melocactus communis
-
aràbist(a) m arabist, strokovnjak za arabski jezik in slovstvo
-
àrapština ž arabščina, arabski jezik, arabske črke, pismenke
-
bòkmal m (norv.) bokmal, knjižni jezik
-
br̀zalica ž šaljiv stavek, težko izgovorljiv, ker se jezik lahko zaplete, npr. Ture bure tura, bula Ture gura, bolje bula Ture gura, nego Ture bure tura
-
ćȕtkac! medm. jezik za zobe!
-
dròbiti -īm
I.
1. drobiti: drobiti kolače u bijelu kavu, u belu kafu; drobiti teškim čekićem kamen; vojska drobi sve pred sobom; drobiti misao
2. čenčati, drobiti: pričaj što ozbiljno, a nemoj drobiti
3. lomiti, slabo govoriti tuji jezik: ona drobi malko slovenski
4. tiktakati: satovi tuckaju i drobe
5. drobiti kao jare na lupatak hitro in nerazunzljivo govoriti; drobiti ćoravoj kvočki delati nekaj nesmiselnega
II. drobiti se drobiti se; drobljeni ili sitni koks
-
govedárština ž ob času Vuka Karadžića zaničljiv izraz za ljudski jezik
-
idìōm -óma m (gr. idioma)
1. idiom, fraza, stalna fraza: teško je prevoditi -e
2. značilen jezik, govor: pisac je izgradio svoj idiom
3. idiom, značilen govor kakega kraja
-
jednòlistac -sca m bot. navadni kačji jezik, Ophioglossum vulgatum
-
jelénak -nka m
1. jelenček
2. zool. rogač, rogin, Lucanus cervus
3. bot. jelenov jezik, Phyllitis scolopendrium
-
jelènjāk -aka m
1. zool. rogač, rogin, Lucanus cervus
2. bot. jelenov jezik, Phyllitis scolopendrium
-
jèzičac -čca m, jezíčak -čka m
1. jeziček: podmazati komu jezičac; biti jezičac na vagi (vazi) = igrati jezičac na kantaru biti odločujoči faktor v neki situaciji
2. bot. slatinka
3. bot. volovski jezik
-
jèzičina ž slabš. dolg, umazan jezik
-
jȉdiš m (n. jiddisch, jüdisch) jidiš, nemški jezik Židov v Nemčiji in vzhodnoevr. deželah
-
kr̀patiti -īm
1. drobiti: slab kamen kad se udari čekićem, on se lako raspada, krpati se, a služi za tucanik na cestama
2. ekspr. lomiti, slabo govoriti tuji jezik: krpatim ja grčki, nanosim malo na arapski, zabrkljačim koju kaursku
-
kȕšovati -ujēm (fr. couche) nizko pog. molčati, držati jezik za zobmi
-
latìnāš -áša m katoliški duhovnik, ki je v srednjeveški Hrvaški bil za latinski obredni jezik proti slovanskemu
-
latínština ž
1. latinščina: govoriti biranom -om
2. romanski jezik (npr. italijanski, laški)