Franja

Zadetki iskanja

  • àmbisati se -išēm se prepasti, prepadati, ugrezniti se, ugrezati se v zemljo, izginiti, izginjati brez sledu, posesti se, posedati se
  • ìspasti ìspadnēm, oni ìspadnū, aor. ispadoh ispade
    1. izpasti: ispali mu zubi, ispala mu kosa
    2. pasti iz: ispasti iz; iz ruke mu sablja ispala; ispasti iz kola; ispasti iz kombinacije, iz forme; ispao mu aparat iz ruku
    3. pokazati se, prikazati se: iz tame su ispali vuci
    4. postati: on je ispao dobar učenik
    5. končati se: sve je dobro ispalo
    6. iztiriti: vlak, voz je ispao iz šina
    7. biti: on ispade kriv za sve
    8. pokazati se: ispao si nedrug i podlac
    9. pasti, izginiti: eto sad mi je ispalo iz pameti i ono što sam smislio
    10. uspeti: fotografija je vrlo dobro ispala
    11. zgoditi se: i često je tako ispalo da su mladi pomagali starije
    12. ispasti za rukom posrečiti se; ispasti na glas postati slaven: kao da mu je iz oka ispao zelo mu je podoben
  • ispísati ìspīšēm
    I.
    1. izpisati: ispisati što iz knjige
    2. izbrisati: ispisati iz škole, iz evidencije, iz članstva
    3. izpisati: ispisati ruku
    4. napisati: na licu joj ispisan veliki užas
    5. dopisati: ispisati redak
    6. izpisati, ne krajšati: ispisati riječ
    7. popisati: ispisati svu hartiju, sav papir; koža mu je ispisana, puna batina
    8. naslikati: nad vratima ispisane su ikone
    II. ispisati se
    1. izpisati se: ispisati se iz bolnice
    2. izpisati se, ne vedeti več kaj pisati: pisac se ispisao
    3. izpisati se, dobiti individualno pisavo: učenik se ispisao
    4. uničiti se, izginiti: da koljeno naše ne iščezne, da se ime naše ne ispiše
  • isplávjeti -vīm (ijek.), ispláveti -vīm (ek.)
    1. zbledeti: fotografije, isplavljene od mnogo godina
    2. izginiti, izgubiti se: oboriće svijet, kako govore, a onda sve to isplavi, kao da nije ništa ni bilo
  • isplínuti ìsplīnēm izpuhteti, izginiti: iz glave mu isplinu tačna predstava
  • ìščeznuti -nēm izginiti: iščeznuti s lica zemlje; iščezle su joj mrlje sa lica
  • iščíljeti -līm (ijek.), iščíleti -līm (ek.)
    1. izginiti: njen lik je iščilio (iščileo) kao priviđenje; da bi bradavice iščiljele (iščilele), treba ih trljati razrezanom kiselom jabukom
    2. oslabeti, opešati: oči nam iščilješe čekajući da to vidimo
  • ìzdimiti -īm
    I.
    1. pokaditi: izdimiti dvije lule; izdimio je cigaretu za cigaretom
    2. ekspr. izginiti: da odmah izdimiš odavde
    II. izdimiti se razkaditi se kot dim: vaše su se želje izdimile
  • izdúšiti ìzdūšīm
    I.
    1. izpustiti zrak: automobilska guma, lopta je izdušila zrak, vazduh; lokomotiva je u svom zvižduku izdušila sav jad Krajišnika koji se otkidaju od svoje zemlje
    2. poleči se, umiriti se: bura je izdušila sama; talas je izdušio
    3. naglo oditi, izginiti: on izduši na velika vrata pa preko avlije
    II. izdušiti se poleči se, umiriti se: vjetar se izduši
  • ìzginuti -nēm
    1. popadati: zakleli smo se da ćemo prede svi izginuti nego se pokoriti okupatoru
    2. pomreti: svi će redom izginuti
    3. izginiti: izginuli su zadnji traci sunca
    4. propasti, zmučiti se: izgiboh zbog nje
  • izmàknuti ìzmaknēm, izmàkni, izmàkoh = izmàknuh, ȉzmaknū = ȉzmače, ìzmakao izmàkla = izmàknuo izmàknula
    I.
    1. izmakniti, odmakniti: izmaknuti glavu da ne primi šamar
    2. odmakniti, odstaviti: izmaknuti lonac s vatre
    3. izmakniti se, uiti: izmaknuti zakonu, kazni; izmakao mi je smisao
    4. izmakniti, ukrasti: izmaknuti pare
    5. izgubiti se, izginiti: to reče i izmače
    6. oditi: da izmaknemo iz grada prije policijskog časa
    II. izmaknuti se
    1. pomakniti se: mjesec se izmače iza oblaka
    2. uiti: on čeka zgode da se izmakne; riječ mi je izmakla
    3. izmakniti se, izmuzniti se: čaša mi je izmakla iz ruku
  • klísnuti klîsnēm ekspr.
    1. švigniti: klisnuti na sve strane
    2. izginiti, izgubiti se, pobrisati jo: sutradan spakujem stvari i klisnem odatle
  • klȉznuti -nēm
    1. zdrsniti, zdrkniti: pusti košulju da joj klizne s ramena; kliznuti preko delikatnog pitanja
    2. spodrsniti, spodrkniti: kliznuti u govoru
    3. ekspr. pobrisati jo, izginiti: oni su neopazice kliznuli u noć
  • mòtati -ām, mòtāh -āše, mȍtān -a
    I.
    1. motati: motati klupko, u klupče
    2. vrteti: govorio je motajući očima
    3. preganjati, goniti: kuda motaš marvu po ritovima; motala ga sudbina
    4. ekspr. privijati: sudac je motao optuženika
    5. požrešno jesti
    6. brkljati: uvijek nešto motaju, nikad čist posao
    7. brundati, nerazločno govoriti
    II. motati se
    1. motati se, motoviliti se: motati se po gradu, oko koga; motati se po glavi
    2. vmešavati se: motati se u čije poslove
    3. minevati: godine se motaju, jedna za drugom
    4. ekspr. izgubiti se, izginiti: daj da se što prije, pre motam odavde
  • nèstati nèstanēm oni nèstanū, nèstani, nèstadoh nèstade, nèstao -ala
    1. izginiti: nestao mi je novac; nestati iz kuće
    2. izgubiti se: nestati u noć
    3. zmanjkati: nestalo je vina; nestala nam je roba
  • omàknuti òmaknēm
    I.
    1. umakniti se, izginiti: gotovo neopazice omače s ovoga svijeta
    2. ekspr. pobegniti, uiti: omaknuti preko granice
    3. spodrsniti se: nespretno omače zadnjim nogama i sruči se u bezdan
    4. dial. sprožiti: omaknuti pušku; sastavi nišane na pušci i htjede da omakne
    II. omaknuti se
    1. spodrsniti se: noga mi se omakla
    2. uiti, zareči se: riječ mi se omakla
    3. spodleteti: to mi se omaklo
  • òtpasti òtpadnēm, òtpadni òtpadoh òtpade
    1. odpasti: lišće je već otpalo
    2. odpasti, izginiti: nevolje i brige otpadnu odmah; razlog za ženidbu je otpao
    3. odpasti, izneveriti se: otpasti od vjere
    4. pripasti: na svakoga člana društva otpade jednaki dio
    5. odpasti, izpasti: otpao mu je posljednji končić
    6. otpale ti ruke, dabogda v kletvici: naj ti odpadejo roke, bog daj
  • plànuti plȁnēm
    1. vzplameneti: modar plamen planu mu iz usta
    2. planiti: planuti kao vatra živa
    3. izginiti, biti razprodano: roba je na pijaci sva planula
    4. izbruhniti: rat je planuo
    5. počiti: planula je prva puška
    6. zagoreti: njegove oči planuše u bijesu
  • pròpasti pròpadnēm
    1. propasti, prepasti: propasti na izborima
    2. pasti mimo, skozi: brašno je propalo kroz sito
    3. pogrezniti se: u zemljotresu propale su mnoge kuće
    4. ekspr. propasti, pogoreti: govornik je propao svojim govorom
    5. izgubiti življenje: mnogi su propali u ratu
    6. priti na nič: u privrednoj krizi mnoga su preduzeća, poduzeća propala
    7. splavati po vodi: propale su mu sve nade; propali su mu lijepi planovi
    8. končati se, pogubiti se: sve je propalo ove godine
    9. v zemljo se vdreti: propasti od stida
    10. izginiti: propasti bez traga
    11. izpriditi se: sin mu je propao
  • pr̀tljati -ām
    1. blebetati: čujete li šta on prtlja
    2. blesti: ja po svu noć prtljam, dok se dignem, ja sve zaboravim
    3. žužnjati, počasi in leno delati, šušmariti
    4. izgubiti se, izginiti: prtljaj! glej, da se izgubiš; neka care prtlja iz Stambola