Franja

hrîb m, mest. na hríbu, mn. hríbovi dial. hrib

bȑdo s, mn. br̀da, rod. bŕdā hrib, gora: ići uz brdo iti navkreber; ići niz brdo iti navzdol; obećavati komu zlatna brda; preko devet brda zelo daleč; preko brda i dolina čez hribe in doline

brèžina ž (ijek., ek.) visok breg, hrib

brȉjeg m, mest. na brijègu, mn. brȅgovi (ijek.), brȇg m, mest. na brégu, mn. brȅgovi (ek.)
1. breg, hrib: Rzavski bregovi
2. obrežje: brijeg rijeke Morave
3. gora: ledeni brijeg
4. visok val: vodeni bregovi lomljahu se o hridi
5. udarila kola u brijeg prišlo je do nesreče; kao od -a odvaljen silno močan

brdèrina ž visok hrib

br̀dina ž visok hrib, visoka gora

grîč gríča m
1. grič, griček
2. strm, kamnit hrib

lȁgum m (t. lagym, perz.)
1. podkop, miniran podkop: dići, baciti u lagum pognati v zrak
2. podzemni hodnik, tunel, rov
3. dial. v hrib izkopana vinska klet

prèbrditi -īm
1. priti čez hrib: zlatom natovaren magarac prebrdiće svako brdo, i najviše
2. premagati: prebrditi mnoge nesreće i nevolje; i to sam srećno, sretno prebrdio