Franja

grȉsti grízēm, oni grízū, grízijāh -āše, grȉzoh grîze, grízūći, grȉzao grȉzla, grȉzen -a
I.
1. gristi: konj grize sijeno; moljac grize sukno
2. gristi, peči: dim grize oči; sirće grize jezik; grize ga savjest; sirće svoje bure najviše grize
II. gristi se
1. gristi se: psi se grizu oko kostiju
2. kesati se: grize se što je izgubio godinu
3. sekati se: svila se grize

crvòtočiti -im gristi, razjedati: crvotočiti drvo

čȅvkati -ām dial. gristi, popadati: pseto čevka

izjédati ìzjēdām
I.
1. počasi, slovesno jesti: svaki domaćin žrtvovao je po ovna i ritualno ga izjeda sa svojima; košćat Bosanac izjedaše zdjeletinu graha; izjedati dnevne obroke
2. razjedati, gristi, izpodjedati, spodjedati: lopatu poče izjedati rda; korupcija kao živa rana izjeda zemlju; tuberkuloza ga polagano izjeda; voda izjeda obalu
3. gristi, žreti
II. izjedati se
1. gristi se, žreti se: moraju li se stvorovi tvoji medusobno izjedati, prirodo!; jezuitski sistem postade papski politički zakonik, pod kojim se društveni organizam izjeda, kao da je pod uticajem žestokoga otrova
2. delati si skrbi, sekirati se: njegov otac nije se mnogo izjedao od brige za njega

jȅsti jȅdēm
I.
1. jesti: jedi dok si gladan; jede kao da je cio, ceo dan kopao; mi moramo svaki dan jesti; sjedimo kod stola i jedemo ručak; što vi to jedete?
2. razjedati, gristi: rda jede gvožde; nenavidnost ga jede
3. gristi, pikati: a njega su cijelu noć jele vaške
4. spodjedati, odnašati: Morava jede plodnu zemlju
5. jesti hljeb svoj u znoju lica svoga jesti kruh v potu svojega obraza; jesti kome iz ruke biti komu pokoren
II. jesti se
1. jesti se: ne živi se da se jede, već se jede da se živi
2. njegova se jede njegova beseda nekaj velja
3. jede mi se imam tek
4. gristi se: jedem se od muke gledajući kako lijeno radiš
5. sunce, mjesec se jede začenja se sončni, mesečev mrk

klȁti kȍljem, vel. kòlji, aor. klȁh klȁ
I.
1. klati: klati svinju, kokoš; klati pod rep
2. gristi, pikati: stjenice ga kolju; guje su ga klale
3. peči: dim ih je s ognjišta klao za oči
4. rezati: lanac me kolje
5. mučiti: groznica me kolje
6. boleti: nepravda me kolje
II. klati se
1. klati se: stoka se kolje u klaonici
2. gristi se, prepirati se: klali su se kao ćrni mravi; društvo se kolje, a ne radi

krùpiti -īm gristi, drobiti: krupe konji sijeno iz šaraglja; krupiti ječam ili kukuruz na kruparu znači pola samleti to jest ne na brašno nego samo razlupati zrno

tòčiti -īm, tòči, tòčāh -āše, tȍčen -a
1. točiti, natakati: točiti vino, u čaše, iz litra; ovaj krčmar toči samo dalmatinska vina; točiti pivo
2. pretakati, točiti: točiti suze; točiti krv krvaveti
3. brusiti: okreće kamen na kome toči noževe
4. gristi: crv toči drvo

ujédati ùjēdām
I.
1. ujedati, gristi
2. pikati
II. ujedati se ugrizovati se: ujedati se za jezik

ždèrati ždȅrēm žreti, gristi: nepravda me ždere; svi se žderu medu sobom

glȍckati -ām
I. glodati
II. glockati se gristi se: konji se glockaju

izgrízati ìzgrīzām pomalem gristi: i vidjeh kako ti srce izgriza zmija; larve izgrizaju plod ka sredini

njȕpati -ām žarg.
I. jesti: ima li što da se njupa
II. njupati se žreti se, gristi se, sekirati se: ja sam se kao omladinac njupao što boljševik dolazi od "više", a ne od "bolje"

žúljiti žûljīm
1. žuliti, tiščati: žulji ga cipela; žulje ga novci; svako zna gdje ga što žulji
2. težko gristi, žuliti: dijete kojemu niču zubi žulji tvrd komad kruha, hljeba

glòdati glȍđem, glòđi, glȍđūći
I.
1. glodati: u rupi glođe miš; glodati kosti; vrijeme glođe, a smrt kosi
2. izpodjedati: voda glođe mrtve stijene
3. rezkati: glodati metalni, drveni predmet
II. -se gristi se: tako se glođu psi i mačke