Franja

greh... gl. tudi grijeh...

ckvr̂n ckvr̂ni ž dial. nečistost, greh

đùnah m (t. günah, perz.) zastar. greh: đunah bi bilo da nam se Sarajevo pokuferaši

grȉjeh grijèha m, mn. grijèhovi, grijèsi (ijek.), grêh gréha m, mn. gréhovi, grési (ek.) greh: istočni grijeh izvirni greh: smrtni, težak, lak grijeh upisati kome što u grijeh; okajavati grijehove, grijehe; navesti koga na grijeh napeljati koga na greh; po grijehu, grehu stari roditelj pravi oče

grijòta ž dial. greh, grehota, pregreha

skvȑna ž madež, sramota, greh: da opere svu -u u kojoj se valjao

zgrešénje s (ijek., ek.) zastar. pregreha, greh: stanje Adamove nevinosti prije -a

eksìkluk m (t. eksiklik)
1. nepopolnost, pomanjkljivost, primanjkljaj: da odbijemo eksikluk odštejmo, kar manjka pri teži
2. nesreča, ki sledi kot božja kazen za greh: ubio ga eksikluk, bojim se teška -a

grijèšiti grȉešīm (ijek.), gréšiti grêšīm (ek.)
I.
1. grešiti: griješiti protiv zakona; griješiti o zakone božje
2. navajati na greh: nemojte me griješiti
3. nakopavati si greh: griješiti dušu
4. delati napake: griješiti u računu
II. griješiti se
1. grešiti: neču da se griješim, nisu svi Turci takvi
2. grešiti proti: naši pisci često se griješe o književni jezik

malògrešan -šna -o ki pomeni mali greh: može mu se oprostiti ta -a navika

posŕnuti pòsr̄nēm
1. spodrsniti: posrnuti na ledu; čovjek mora gledati da ne posrne
2. opoteči se: još mi nikad posrnuo nisi, a danas mi poče posrtati
3. pasti, omahniti: posrnuti pod teškim teretom
4. pasti, grešiti, narediti greh: dakle si posrnula?
5. ekspr. gospodarsko jo zavoziti: posrnuo je seljak, posrnuli smo i mi

pregrijèšiti prègriješīm (ijek.), pregréšiti prègrēšīm (ek.)
1. grešiti, storiti greh: odlučiše prije pošteno umrijeti nego nepošteno pregriješiti
2. pregrešiti se: ako bi drugi put pregiješio

sagrijèšiti sàgriješīm (ijek.), sagréšiti sàgrēšīm (ek.) zagrešiti, pregrešiti se, narediti greh: ako je jezik sagriješio, nije srce

zgrijèšiti zgrȉješīm (ijek.), zgréšiti zgrȇšīm (ek.)
I.
1. grešiti, narediti greh: pošla je s njim u stan i zgriješila bludno; zgriješi glava, a rep plaća
2. pregrešiti se: no ljudi tek su ljudi, i najbolji kadikad zgriješi
3. pregrešiti se nad kom: on je protiv tebe zgriješio što je prikovao uza se; zgriješiti bogu pregrešiti se pred bogom
II. zgriješiti se pregrešiti se: nekad se zgriješim, pa na boga se ljutim

bìlježiti -īm (ijek.), bèležiti -ȋm (ek.)
1. zapisovati: bilježiti u crnu knjigu
2. zaznamovati, začrtovati: majstor bilježi olovkom daske; kazna pečat srama bilježi sred čela
3. beležiti, notirati
4. zarezovati: bilježiti u raboš
5. bilježiti u grijeh, u greh šteti za greh

nȉjem nijèma nijèmo, dol. nȉjemī -ā -ō (ijek.), nêm néma némo, dol. nêmī -ā -ō (ek.)
1. nem: nijem čovjek; gluh i nijem; -o sporazumijevanje; -i film; -a abeceda, -o pismo; -a razmjena robe
2. mutast: nijem čovjek; ne možeš joj ništa saopćiti jer je gluha i nijema; -i grijeh, greh mutasti greh, sodomija

opròstiv -a -o odpustljiv: -a greška; oprostiv grijeh mali greh; -ōst ž odpustljivost

prȁotačkī -ā -ō praočetovski: praotački grijeh, greh izvirni greh

prvòrodnī -ā -ō prvorojeni; prvorodni greh mitol. izvirni greh

ùgnati ùgnām (dial. ùženēm)
1. segnati v: iz pameti je teže izagnati zabludu nego u nju ugnati istinu
2. pognati: ugnati strah u kosti kome; ugnati koga u grijeh zapeljati koga v greh; ugnati koga u laž prisiliti koga v laž; ugnati koga u red prisiliti koga na red