Franja

grâd m, mest. u grádu, mn. grȁdovi, rod. gradóvā
1. mesto: glavni grad metropola; gornji, donji grad vječni, večni grad Rim; studentski, filmski, univerzitetski grad; grad mrtvih pokopališče; cijeli grad govori o tome
2. grad, trdnjava, citadela: Ljubljanski grad, gl. tudi burg

grâd m, mest. u grádu, mn. grâdi, rod. grádī (lat. gradus) stopnja, stopinja: deset gradi ispod tačke ključanja

grȁd m toča: grad je pobio polja i livade; osiguranje protiv -a; narod je vjerovao da oblake sa -om predvodi neko mitsko biće, kao ala, zmaj, vještica

bȕrg m (n. Burg) ekspr. grad, utrjeni sedež fevdalca: burg Turjak, Ljubljana, Hrastovec, Maribor, Ptuj, Ozalj, Trakošćan, Veliki Tabor, Smederevo, Golubac, Zvečan, Ohrid, Prilep; srednjovjekovni burgovi

dvôr dvóra m, mn. dvórovi
1. dvor: živjeti na dvoru; ići na dvor
2. vladar in dvorjani: dvor kralja Tomislava; dvor cara Dušana; tako misli dvor
3. grad: vlastelinski dvor
4. dvorišče: na dvoru pred kućom
5. na dvoru prisl. zunaj

dvórac -rca m dvorec, grad: plemićki dvorac

kàštel m (it. castello) kastel, grad, trdnjavica, utrdba: Kaštel-Sućurac; Kaštel-Novi

kȁzba ž (ar. qasab) mesto, grad, trdnjava: kazba u sjevernoj Africi, gl. tudi kasaba

kúla ž, mn. kûle (t. kule, ar.)
1. stolp: glavna, stražarska, vatrogasna, babilonska, vavilonska kula; crkvena kula zvonik
2. utrdba: ulaz u klisuru zatvara jedna kula
3. grad: graditi -e u oblacima; obećavati zlatne -e
4. svetilnik: kula svjetilja
5. opazovalnica: astronomska kula
6. sahatkula stolp z (javno) uro
7. zatvoriti se u -u od slonove kosti izolirati se

zȁmak zȁmka m, mn. zȁmci in zȁmkovi, zámak zámka m, mn. zámci in zámkovi grad: utvrdeni feudalni zamak

akròpola ž, akròpolj m, ȁkropolj m (gr. akropolis) akropola, mestni grad, gornje mesto