Franja

gòditi -i
I.
1. goditi, prijati, dobro deti: Vuku nije godio život u Beogradu
2. goditi, ugajati komu: znam kako se pazite i jedno drugome godite
3. odločati: bog godio i bog dogodio bog je odločal in bog je odločil
4. meriti, streljati: goditi puškom, topom
II. goditi se
1. pogajati se: dva se gode da se rode
2. dozdevati se: stidno mu se godi

aràjisati -išēm (t. jaramak) prijati, goditi

godòvati gòdujēm
1. godovati, praznovati: godovati vaskrs-danak
2. goditi, prijati, dobro deti: slobodan mi jezik njihovoj prepobožnosti nimalo ne goduje

lȁgoditi -īm
1. goditi: to mi ne lagodi
2. ugajati komu: oni lagode novome šefu
3. razvajati: svi su ga lagodili

lȁskati -ām
1. laskati se, dobrikati se: laskati komu; laskati znači gotovo toliko koliko lagati
2. biti všeč, pogodu, goditi: to mi laska

mòčiti -īm
I.
1. močiti: krvlju močiti zemlju; suzama močiti jastuk
2. goditi, močiti lan: močiti lan, konoplju
3. lužiti: močiti drvo, metale
4. pomakati: močiti hljeb u sos od pečenja
5. ekspr. namakati si, močiti si: močiti žedno grlo
II. močiti se močiti se

gòvjeti gòvīm (ijek.), gòveti gòvīm (ek.) zastar.
1. goditi komu s čim, ugajati komu s čim: ima ženu koja mu u svemu govi
2. prijati: njemu sada ni ovaj vazduh više ne govi
3. naslajati se, uživati: čika baš u srcu govi kad ga žena dvori

usljeđívati usljèđujēm (ijek.), usleđívati uslèđujēm (ek.) slediti si, goditi se

vŕšiti vr̂šīm
I.
1. opravljati: vršiti službu; on svoje poslove vrši na zadovoljstvo čitavog društva: popis stanovništva vrše posebni popisivači; vršiti eksperimente na bolesnicima; vršiti veliku, malu nuždu
2. vršiti pritisak pritiskati; vršiti dužnost direktora nadomestovati direktorja, opravljati ravnateljske posle; vršiti nadzor nadzorovati
II. vršiti se dogajati se, goditi se: to se vrši pred očima naroda; neka se vrši sudbina naj se zgodi, kar je namenjeno