Franja

gnȁti gnâm, žȅnēm gl. goniti

gòniti gȍnīm
I.
1. preganjati, zasledovati: goniti zeca, neprijatelja
2. izganjati: goniti zle duhove
3. gnati, poganjati: goniti stoku; goniti stroj, mašinu
4. priganjati: otac ga goni da uči; goni je noću da radi; nije mi ugodno hodati po toj vrućini, ali posao me goni
5. siliti, nagovarjati: čežnja za svojima gonila ga je da se vrati u zemlju
6. siliti, tiščati: dim od cigarete gonio je nepušače na kašalj; on oseti da ga goni na mokrenje
7. nesti: revolver daleko goni
8. dial. opravljati: goniti neki zanat
9. goniti vjetar kapom delati nekaj nesmiselnega; goniti lisicu, a istjerati vuka zasledujoč določen cilj priti do presenetljivega rezultata; tvrdoglavo goniti svoje trmasto goniti svojo; goniti šalu uganjati burko
II. goniti se
1. preganjati se, zasledovati se: poslije bitke neprijatelj se goni po bitki moramo sovražnika preganjati, zasledovati
2. prepirati se: naši cari zakon pogaziše, počeše se krvnički goniti
3. goniti se, pojati se: kad se mačke gone; krave se gone ili vode
4. pravdati se: goniti se po sudu; naši stari nisu se za svaku sitnicu gonili

izgòniti ìzgonīm
1. izganjati: izgoniti ljude iz kuće; izgoniti zle duhove
2. odganjati: i on se dugo sili da se smiri, pa navlaš izgoni misao napolje
3. izbijati: klin se klinom izgoni
4. preganjati: izgoniti greške iz književnoga jezika
5. izsiljevati, s silo zahtevati: Turci zadu po narodu i stanu izgoniti ruho i oružje
6. pridobivati: izgoni od jedne pare tri
7. izdelovati, izdelati: sve su puške na jedan kalibar izgonjene
8. izključevati, izključiti: a već znate da su ga izgonili iz bogoslovije, jer je skakao noću preko zida
9. goniti, gnati, odgnati: nekada sam s njom sve oko zaranaka iz livade jarance na vodu izgonio; čim vreme dozvoli, treba kobilu sa ždrebetom izgoniti na pašu; seljaci ljeti izgone stoku na planinu

lìstati -ām
1. listati, prelistavati: listati knjigu
2. v listje iti, gnati, zeleneti: ove godine rano je listalo
3. zlagati liste: listati duhan, duvan

prigòniti prìgonīm
1. goniti, gnati: Marko konja prigoni
2. priganjati: zapovijed njih na to prigonjaše

tjȅrati -ām (ijek.), tȅrati -ām (ek.)
I.
1. tirati: on zapovjedi kočijašu da na svu prešu tjera konja
2. poditi: tjerati kokoi iz dvorišta, koga iz kuće; tjerati djecu iz voćnjaka poditi otroke iz sadovnjaka; tjerati živinu s praga poditi kokoši od praga; itus tjera Nijemce odozgo, a mi odozdo
3. gnata, goniti: tjerati stoku na pojilo, svinje na pašu; tjerati zarobljenike u logor gnati ujetnike v taborišče; ovaj mlin tjera voda ta mlin žene voda
4. gnati, poganjati: drvo tjera pupoljke, lišće; tjerati bicikl nogama
5. siliti, priganjati: majka me tjera da se udam
6. preganjati, loviti: tjerati lopova, leptire
7. prinašati na tovorni živali, privažati, dovažati: tjerati žito u mlin, robu na pijacu; stari su mu se naputovali tjerajući luč i katran tamo u Beograd
8. preganjati, zasledovati: znaj da ću te tjerati do božje kuće
9. siliti, s silo spravljata: ne tjeraj me u bjesnilo; kćer i zeta tjerati u prosjake spravljati med berače
10. uganjati: tjerati šale, luksuz, politiku; političari tjeraju svoje strančarstvo do skrajnjih granica
11. nabijati: tjerati obruč na bačvu
12. nesti: ova puška daleko tjera
13. tjerati inat kljubovati; tjerati parnicu pravdati se; tjerati mak do kraja gnati stvar do konca; tjerati kera razuzdano živeti; tjerati vodu na svoj mlin, na svoju vodenicu napeljevati vodo na svoj mlin; tjerati klin klinom izbijata klin s klinom; klin se klinom tjera; tjerati lisicu pa istjerati vuka; tjerati kome dušu na lakat nenehno koga siliti na kaj, mučiti koga; tjerati koga u laž postavljati koga na laž; tjerati svoje delata po svoji volji; lijek tjera na znojenje po tem zdravilu se potiš; tjeraj! pojdi!
II. tjerati se
1. goniti se (mačka, zajklja, psica): jurila je za njim kao kučka kad se tjera
2. tiščati (na stran): tjera me napolje
3. poditi se: tjeraše se po polju široku
4. izbijati se: klin se klinom tjera
5. on niti se tjera niti se vodi z njim ne veš kaj početi

jáviti jâvīm zbrati ovce in jih gnati s paše

jávljati jâvljām zbirati ovce in jih gnati s paše

odjavljívati -jàvljujēm
I.
1. odjavljati, odpovedovati
2. gnati na pašo
II. odjavljivati se
1. odzivati se
2. odzdravljati

strémiti strêmīm (rus.)
1. težiti za čim, prizadevati si za kaj, gnati se za kaj: u fabrikama je krčila sebi put radnička klasa koja je stremila ka demokratizaciji svih oblasti života
2. hiteti: ona korača prva, stremi naprijed
3. hrepeneče upirati pogled(e): kako nam pogledi preko mora streme, kako naša usta sad od sreće neme
4. pripravljati se za napad, naskok: i kao tigar što na lava stremi, zadršće

ùpinjati -njēm (se) napenjati (se), gnati se za kaj

ùšati -ām v mar biti, k srcu si gnati: oni slušaju, ali ne ušaju

zaludívati -lùdujēm noriti, v norost gnati, siliti

bȍžjī -ā -ē božji: božji čovjek, čovek; sav božji dan; božji sin; božji sluga božji hlapec, duhovnik; božji ugodnik svetnik; -a pomoć; iza -ih leđa bogu za hrbtom; -e kraljestvo, carstvo nebeško kraljestvo; božji prst; tjerati stvar do -e kuće gnati zadevo do skrajnosti; stvar je u -oj ruci; nazvati komu -u pomoć pozdraviti koga z bog daj dobro; božji volak zool. pikapolonica, božji volek; -a ovčica pikapolonica; -a plahtica bot. plahtica device Marije; božji sud božja sodba; -a trava bot. ptičji kljunček; -e drvce bot. abrašica

ìći ìdēm, oni ìdū, vel. ìdi, aor. ìdoh ìde ìdoše, impf. ȉdāh ȉdaše, del. ìšao ìšla
1. iti: ići pješke, peške; sada idemo kući; kada idete u grad?; skoro će ići vlak, voz; sat ide polagano; poslovi idu slabo; to ide na tvoj trošak; to joj ne ide u glavu; ići u nekoj stvari suviše daleko; ići čijim stopama, čijim tragom iti po stopinjah nekoga; ići s duhom vremena; ići u korak s modom; ići kome uz nos kljubovati komu; ići kome na živce; ići od sebe iti na stran; ići trbuhom za kruhom; idi mi s očiju! izgubi se mi spred oči!; to mi ne ide iz glave; ide mu karta ima srečo v igri, pri kartanju; ide joj san na oči drema se ji; ići dokraja gnati zadevo do konca; ići za svojim očima, za svojom glavom samostojno se odločati; to mu je išlo za rukom to se mu je posrečilo; ići kome na lijepak iti komu na limanice; to mu ne ide od ruke to mu ne gre od rok; ići na tanak led lotevati se negotove stvari; ići svojim putem brigati se za svoje zadeve; ta idi, molim te! beži no, beži!; što ne ide, ne ide kar ne gre, ne gre
2. potovati, peljati se: ići vozom, vlakom na more; ići parobrodom, avionom
3. iti, padati: čitav dan ide kiša
4. prihajati, približevati se: već ide proljeće, proleće
5. vreti na dan: suze joj idu na oči
6. prodajati se: ova roba dobro ide (na pijaci)
7. prizadevati si: on ide za tim da se okoristi situacijom
8. voditi: ova ulica ide kroz čitavu varoš
9. biti: odmah iza mosta, iza kuće ide željeznička pruga
10. hoditi, družiti se: kaži s kim ideš i ja ću ti kazati ko si
11. tikati se: ove riječi tebe idu
12. iti, biti: koliko puta ide pet u deset?
13. nanašati se: na težak zločin ide težak zakon
14. iti, pripadati: sve ćeš dobiti što te ide
15. spadati: Mažuranić ide u red najvećih pjesnika naših
16. dogajati se: sve to ide i dan-danas
17. idi u peršun! pojdi k vragu!; idi u bestragiju! izgini, da ne slišim več o tebi!

kònac kónca m
1. nit: život mu visi o -u; udjeti konac u iglu; držati -e u svojoj ruci, u svojim rukama imeti oblast v svojih rokah; pomrsiti komu -e zmešati komu štreno; pričati s konca, s konopca pripovedovati zmedeno, brez reda; sakriti, zaturiti -e prikriti, prikrivati prave namene
2. sukanec: mosur -a
3. vrvica
4. konec: sve mora imati svoj konac; bez kraja i -a; tjerati mak na konac ne odnehati, gnati zadevo do konca; koncem godine na koncu leta

mȁk màka m, mn. màkovi bot. mak, Papaver; divlji mak bot. poljski mak; opijumski mak Papaver somniferum; tjerati, terati mak na konac gnati zadevo do kraja, biti nepopustljiv