Franja

baràbiti -īm, baràbisati -išēm slabš.
I.
1. živeti kot baraba, potepati se: sada je domaćin kuće, ne može više da se skita i barabiše
2. ekspr. trdo delati, garati: radi negdje na nekakvoj štreki, dobro zarađuje i barabi
II. barabiti se slabš. potepati se, klatiti se: stariji brat barabi se negdje po Francuskoj

bubrèžati -ām ekspr. težko delati, garati: gledali smo ženu kako je bubrežala

dìrīnčiti -īm, dìrīndžiti -īm (t. der rendž, perz.) garati: dirinčiti za desetak dinara na dan; kad mama vuče, izdire i dirinči od rana jutra do mraka, onda to niko ne vidi

dlȁnati -ām ekspr. garati; težko delati

drȅtviti -īm ekspr. garati, naporno delati, naporno obdelovati: vi školovani oduvijek vodite politiku, a mi dretvimo ledinu

drváriti dr̀varīm
I.
1. drvariti, sekati drva v gozdu
2. preskrbovati z drvmi: ovaj nas seljak drvari
3. trgovati z drvmi
4. ekspr. garati, težko delati
5. krokati, popivati: ove smo noći gadno drvarili
II. drvariti se preskrbovati se z drvmi

đúskati đûskām, đȕskati -ām
1. plesati, poskakovati: uhvate se u kolo pa počnu đuskati
2. zibati: đuskati dijete na koljenu
3. zastar. težko delati, garati

gr̀bačiti -īm težko delati, garati, kriviti hrbet pri delu: kod nas ako se ne grbači ne može da se jede

gȑbaviti -īm, grbáviti gr̀bāvīm
I.
1. grbiti: brige grbave naša leđa
2. grbaveti, postajati grbast: grbaviti od starosti
II. grbaviti se
1. garati: grbaviti se na skeli, u rudniku
2. kriviti hrbet, klanjati se: kapu skida, po zemlji se grbavi

gȑbiti -īm
I.
1. grbiti: grbiti leđa
2. ekspr. kriviti hrbet v težkem delu: ako nisi nikad grbio, onda ne znaš kako se hijeb zarađuje
II. grbiti se
1. kriviti se, zvijati se: grbi se, jadna ženo, tako ti je suđeno
2. garati: petnaest godina sam se grbio kod njega na zanatu

ìzdirati -rēm
I.
1. garati: onda su vrijedne žene izdirale
2. oditi, izgubiti se: svi ostali, koji ovde posla nemate, izdirite; gubi se odavde, izdiri iz sobe
3. ekspr. popihati jo, ucvreti jo: oni što igda koji može zagrebi, te izdiri bez obzira ka Beogradu
4. s težavo se izkobacati: upadali su u vodu, pa su se neki davili, a neki su izdirali na breg
5. trgati, mučiti: to ti izdire živce; izdirati dušu
II. izdirati se zadirati se: kad čovjek ima pravo, onda nema potrebe da viče i da se izdire; nemojte se izdirati niti mi kao vašem čirici zapovedati; izdirati se na koga

kònjosati -ošēm ekspr. garati, delati ko konj

ȍrbati -ām dial. garati

rábiti rȃbīm
1. dial. uporabljati: rabiti što
2. rabiti, služiti: pouzdani su sluge svoga gospodara, pa makar im glava i ne rabila nego za kimanje
3. težko delati, garati

rȋntati -ām garati, težko delati: sve rintamo od ranog jutra do mrkle noći za te naše trbonje

tȅgliti -īm
I.
1. vleci: konj tegli kola; put beše bolji te su konji lakše teglili; stari ribar tegli za krajeve mreže
2. ekspr. vleci: znalo se da više tegli Rusima nego Francuzima
3. vleci: stari je svima silama teglio iz čibuka
4. vleci, raztegovati: tegliti žicu
5. ekspr. težko delati, garati: teglio sam ja što nije živ čovjek teglio; ona tu tegli godine i godine, dala je ukučanima najbolju snagu
6. ekspr. vleci, vlačiti, nositi, prenašati: istina je, teglio je tamo vreće soli i cementa; dospeo je do groblja, kraj koga tegle samo rabadžije; sve sam ja vas teglio na svojim ledima
7. iztegovati: ukipi se tegleći ruke uvis što je više mogao
8. tehtati: svaki nosi po jednu čašu vina, svaka tegli po pola oke
II. tegliti se
1. raztezati se, širiti se: oko vlažnih polja teglila su se plava brda
2. vleci se: dan se teglio prljav, kišan
3. pretegovati se: tegliti se posle spavanja
4. gosto teči, vleci se: med se tegli iz saća

ugnjívati ùgnjīvām
1. gniti
2. ekspr. gniti, garati: ja da ugnjivam, a drugi da uživaju

žȉčiti -īm
1. garati: žičiti cijeli dan
2. vleči: što mu ne pomognete kad on sam žiči toliku krupicu
3. krepiti: rad žiči i čovjeka i životinju

žȉpčiti -īm dial.
1. garati: narod je ropski žipčio, a gospoda su se zabavljala
2. vleči: nalegao je na prečagu na rukunici i žipčio kao sivonja
3. ekspr. pešačiti, bosopetiti: vratite me kući, inače odoh sama, makar žipčila i dan i noć

kȍnj kònja m, mn. kònji
1. konj: arapski, bosanski konj; teretni, jahaći, trkaći konj; konj sedlanik; čistokrvni, punokrvni konj; trojanski konj; biti na -u; sići s konja na magarca; darovanu se konju ne gleda u zube; gospodareve oči konja goje gospodarjeva skrbnost se pozna konju; govoriti s konja govoriti ostro, strogo; i konj od sto dukata posrne tudi najpametnejšemu spodleti; i ja imam konja za trku nisem slabši kot ti; raditi kao konj garati ko konj
2. konj: konj u šahu; gimnastički konj sa hvataljkama
3. konjska moč: motor od sto konja
4. kobilica na violini
5. nilski konj zool. nilski povodni konj, Hippopotamus amphibius