Franja

gȍvōr -ora m, mest. u govòru
1. govor, beseda: sad je o tome govor; sloboda -a; upadati u govor vezani, neupravni, posredni, indirektni govor dječji govor; šifrirani govor
2. govor: održati govor pred skupštinom, narodom
3. pogovor: zametnuti govor začeti pogovor
4. govorica: prepoznati koga po govoru
5. narečje, govor, govorica: ijekavski, ekavski govor

bèsjeda ž (ijek.), bèseda ž (ek.)
1. govor: svečana, oproštajna, nadgrobna, prijestona, prestona besjeda
2. govor, pridiga: besjeda na Gori
3. beseda, govorica: njena pomirljiva besjeda
4. nekdaj prireditev ob prazniku svetega Save: svetosavska besjeda
5. beseda, čitalniška prireditev

govoráncija ž ekspr. govor: dosta nam je tih govorancija, sada valja da se prihvatimo posla

idìōm -óma m (gr. idioma)
1. idiom, fraza, stalna fraza: teško je prevoditi -e
2. značilen jezik, govor: pisac je izgradio svoj idiom
3. idiom, značilen govor kakega kraja

panegìrik m (gr. panegyris) panegirik, hvalnica, govor, pesem, ki poveličuje

rȁzgovōr m, mest. u razgovòru
1. pogovor: upustiti se u razgovor s kim; biti s kim u -u; o čemu se vodi razgovor; počeli su službeni -i na najvišem nivou; nevezan razgovor
2. govor: o tome nema -a
3. govorica: kakav je to razgovor
4. pogovarjanje, tolažba, pomiritev: koja tuga -a nema
5. vesela zabava, razvedrilo: Razgovor ugodni naroda slovinskoga od Petra Hektorovića, plemića hvarskoga 1556.

rȉječ ž, mest. u rijèči (ijek.), rêč ž, mest. u réči (ek.)
1. beseda: časna, poštena riječ; to su prazne -i; donosimo i stare, neobične dijalekatske, provincijalne -i; držati, prekršiti, podijeliti; zamoliti za riječ; imati, voditi glavnu riječ; krilata riječ krilatica; na riječima biti dobar v besedah biti dober; o tome ne može biti ni -i; to je moja posljednja riječ; uhvatiti koga za riječ ujeti koga pri besedi; neću ni -i da čujem; ukrštene -i križanka; govoriti riječ po riječ govoriti besedo za besedo
2. govor: o tome će biti riječ kod ručka o tem, se bo govorilo pri kosilu

slȍvo s
1. črka, pismenka: latinska, glagoljska, ćirilska, štamparska -a; zapisati, zabilježiti što zlatnim slovima zapisati kaj z zlatimi črkami; to je mrtvo slovo na papiru; što određuje slovo zakona
2. beseda: da ne čujem ni -a više; napisati -ima i ciframa; jednim -om z eno besedo, skratka
3. govor: svečano, oprosno, prigodno, posmrtno slovo
4. slovo na slovo vrsta družabne igre

bèsjediti -īm (ijek.), bèsediti -īm (ek.)
1. govoriti, imeti govor
2. ekspr. govoriti: pak joj tiho besjedi

filìpika ž filipika, oster govor, članek (proti komu, kot je bil oster Demostenov govor proti makedonskemu kralju Filipu)

fumaròla ž (it. fumarola)
1. fumarola, razpoka na vulkanu z uhajajočimi plini, zlasti vodno paro
2. ognjevit govor

òsmrtnica ž
1. osmrtnica: njegovu smrt objavila je osmrtnica u novinama
2. nekrolog, nagrobni govor
3. zvonjenje za mrtvega

pȍhvala ž
1. pohvala: to mu služi za -u za to ga je treba pohvaliti
2. hvalnica, pohalna pesem, pohvalni govor

lȉjes m, mest. u lijèsu, mn. ljȅsovi (ijek.), lês m, mest. u lésu, mn. lȅsovi (ek.)
1. rakev: pozlata na mrtvačkom -u; govor nad -om nagrobni govor; kameni lijes sarkofag
2. gozd: vjetar huji kroz lijes
3. leseno ostrešje

nàdgroban -bna -o nadgroben, nagroben: -a kapela; -i kamen, natpis; -o slovo nagrobni govor

pòsmrtnī -ā -ō posmrtni: -o djelo, dijete; -o slovo nagrobni govor

prijèstōlnī -ā -ō, prijèstonī -ā -ō (ijek.), préstonī -a -o (ek.) prestolni: -a besjeda prestolni govor

vèljotskī -ā -ō; veljotski jezik govor dalmatske latinščine, govoril se je na Krku (it. Veglia) in izumrl v 2. pol. 19. st.

zàključan -čna -o zaključen, končen, sklepen: -a riječ zaključni govor, sklepna beseda; -a rečenica, sjednica; -i račun