-
dvâ dvȉje dvâ (ijek.), dvâ dvê dvâ (ek.) štev. dva dve dve: dva momka, dvije, dve žene, dva pisma; dva noža, korice dvaju noževa, borba dvama noževima boj z dvema nožema; pokloni dvama mladićima; dvije patke dviju pataka dvjema patkama, dve patke dveju pataka dvema patkama; dopisuje se s dvama prijateljima, s dvjema prijateljicama, s dva prijatelja, s dvije prijateljice, s dvojicom prijatelja; nas dva smo jutros otputovali midva sva davi odpotovala; nas dvije, dve smo juče uranile midve sva včeraj zgodaj vstali
-
dvápūt, dvâ púta prisl. dvakrat: dvaput je platio bez prigovora, treći put se usprotivio; dvaput-tri = dvaput-triput dva ali trikrat: prije rata dvaput-tri boravio je u našoj zemlji
-
samòtrećī -ā -ē eden in še dvoje, dva: uvedu popa -ega na konak pripeljali so popa in še dva na prenočevanje
-
arhìtrāv -áva m (gr. archi-, lat. trabs) glavna greda, ki veže dva ali več stebrov
-
blȉzānka ž
1. dvojčica: -e su Zora i Danica, jednog rasta i jednoga lica
2. dva zrasla sadeža: -e su dva ploda, npr. šljive koje su srasle u jednu
-
blízniti (se) blîznī (se) povreči dvojčke, dva mladiča, roditi dvojčke: ovce se blizne; sreća je to kad čovjeku krmača blizni a žena trojani, reče se u ironiji
-
četvoròvolica ž voz sena, ki ga peljeta dva para volov
-
čȉft m (t. čift) dva ista ali podobna predmeta, par: za pas meće dva čifta pušaka
-
dubára prisl. dvakrat po dva (izraz v igri "tavla" in "domina")
-
dvátri prisl. dva ali tri: dva tri: izabrao je dvatri druga kao pratioce te se s njima uputio prema gradu
-
dvȉje tȉsuće (ijek.), dvê hìljade (ek.) štev. dva tisoč
-
dvoàdresno prisl. na dva naslova
-
dvȍjāko prisl. dvojno, na dva načina: o tome se može dvojako misliti
-
dvȍjānka ž
1. dvojčica
2. dva zrasla sadeža
-
dvòjica ž dva moža, dva moška: stigli su, njih dvojica; ovoga posla prihvatićemo se nas dvojica; s njih dvojicom sam razgovarao o tome; ništa se ne može bez vas dvojice; radi se o nas dvojici; dvojica od njih su se sastala na kapiji i odmah su pošli dalje
-
dvòjiti -īm
I.
1. ločiti, ločevati: iako nas vrijeme i prostor dvoje, računajte me ipak u svoje kolo
2. deliti na dva dela: planine dvoje našu zemlju
3. razločevati: dvojiti snove od stvarnosti
4. dvomiti, ne vedeti, katero od dvojega je pravo: ne dvojim da će me prijatelj skoro posjetiti; gledam i dvojim da li je pravo ovo ili ono
II. dvojiti se
1. ločevati se
2. dvomiti: o njegovu znanju ne može se dvojiti
-
dvôjka ž, dvójka ž
1. dvojka (številka in kar je z 2 zaznamovano, trolejbus, tramvaj, avtobus itd.)
2. dvovedrni sod
3. dvojčica
4. dvocevka
5. dvojka, dva zrasla sadeža
6. v šahu dva povezana kmeta
-
dvôjkica ž dva zrasla sadeža, dvojka
-
dvòlučan -čna -o na dva loka, z dvema lokoma: -a duplja
-
dvomètrāš -áša m dvometraš, blizu dva metra visok igralec