Franja

beg... gl. tudi bijeg... in bjeg... in bjek...

beg m, mn. bȅgovi (t. bej, starot. beg)
1. plemič, plemiški naslov, za imenom: Osman-beg
2. iz spoštovanja se dodaja muslimanskim neplemičem in nemuslimanom: Ibrahim-beg, Jovan-beg

bȉijeg m (ijek.), bêg m (ek.) beg: udariti u biijeg spustiti se v beg; nagnati u biijeg neprijatelja zapoditi sovražnika v beg; nalaziti se u bijègu, u bégu; biijeg kapitala; gl. tudi beg, mn. begovi

bjȅžān ž (ijek.), bȅžān ž (ek.)
1. beg: ferman izgubi u bježani, u bežani
2. begunci: u Tršiću se bilo skupilo bježani nekoliko stotina duša

bježànija ž (ijek.), bežànija ž (ek.)
1. beg, bežanje: krenuli smo put Avale, zahvaćeni opštom -om
2. begunci: danas smo gledali s Kalemegdana -u njinu preko Save

èvāzija ž (lat. evasio) evazija, beg, pobeg, umik: evazija iz stvarnosti

jùrnjava ž
1. tekanje: jurnjava kroz šumu, kroz grad
2. hitenje, drvenje: jurnjava telegrafskih stubova kraj prozora dočarava vožnju
3. beg: jurnjava vremena
4. preganjanje, podenje
5. metež, prerivanje

bàndiža ž (ben.) dial. potepuštvo, beg iz šole: otišao đak u -u

nàdati -ām
I.
1. dodati: nadati komu još jedan zadatak
2. dati: nadati komu pomoći
3. ekspr. zagnati: nadati viku
4. ekspr. spustiti se v beg: on nadade prvi on je začel prvi bežati: nadati u bekstvo; nadade preko polja, uz potok ucvrl jo je čez polje, ob potoku
5. prasniti: nadati u smijeh
II. nadati se
1. ponuditi se: nadala mi se prilika
2. spustiti se v beg za kom: naši se nadali za njima u potjeru
3. začeti: nadade se snažno smijati, smejati

nàdrijeti nȁdrēm (ijek.), nàdrēti nȁdrēm (ek.)
I.
1. spustiti se v beg: nadrli smo kao mahniti; zašto su seljaci nadrli u bijeg, ne opalivši ni metka
2. prasniti: djed nadre u smijeh
3. zamisliti si: kad nešto nadre i obeća, mora tako biti
4. natakniti: da ovo odijelo nadreš na hrastovo kolje
II. nadrijeti se natrgati se, načeti se: jedna cedulja joj se malo nadrla; skup je sada nadrt, jer su neki učesnici otišli

nàgnuti nȁgnēm, nàgnuh nȁgnū in nàgoh nàže, nàgnuo -ula in nàgao nàgla
I.
1. nagniti: nagnuti bure, bačvu, krčag, čuturu, glavu
2. nagniti se: dan je nagao; sunce nagnulo k zapadu
3. ekspr. pripraviti koga do: nagnuti koga na pokajanje
4. ekspr. spustiti se v beg, pobrisati jo, ucvreti jo: dijete naže uza stranu, on naže bježati
5. napasti, navaliti: sad nagoše pješaci
6. nameniti se: kud si nagao?
II. nagnuti se
1. nagniti se: nagnuti se kroz prozor opasno je; nagnuti se nad bunar; nagnuti se napolje; dan se nagnu kraju; sunce se nagnulo k zapadu
2. drveti, pognati se: za njima nagla potjera

pòčistiti -īm
1. počistiti, posnažiti, osnažiti
2. pomesti: neka svaki prvo počisti pred svojim pragom
3. ekspr. pospraviti; pojesti: jedva se dva-tri puta mašiše i već počistiše sir i krompire
4. ekspr. pognati v beg: nas začas počistiše, slistiše, pogaziše
5. skopiti, kastrirati: odmah s proljeća pozovi štrojača da prasce počisti; počistiti ždrijepca, ždrepca

pògnati -ām in pòženēm pognati, pognati v beg: pognao je konje skokce u svoj stan; napadnu Mlečići s jedne, a Srbi i Hrvati s druge strane i poženu Turke do Bušata; zalajaše psi i pognaše se preko brijega

pojúriti pòjūrīm
1. pohiteti: sve je pojurilo sa sokaka u avliju
2. pognati v beg, zapoditi: krajiške jedinice pojurile su neprijatelja

bȅj m (t. bej) bej, gl. beg

bjèkstvo s (ijek.), bèkstvo s (ek.) begstvo, pobeg: biti, nalaziti se na -u; dati se u bjekstvo zbežati, začeti bežati; natjerati, nagnati u bjekstvo zapoditi v beg

plȅći plèćī ž mn. pleča: natovariti na pleći; te on pleći dade pa bježati stade obrnil se je in se spustil v beg

tàban m (t. taban)
1. podplat: donja strana stopala zove se potplat ili taban; gori mu pod -ima; dati vatru -ima podkuriti komu pod podplati; zapeti, odapeti -ima o ladinu naglo jo pobrisati; potprašiti nekome -e pognati koga v beg; lizati nekome -e
2. star. čevelj: graditi kulu u širinu od trideset tabana
3. dial. spodnja stran česa: u tom kotlu ili oknu zbira se podzemna voda na dnu, na tabanu

ùdariti -īm
I.
1. udariti: udariti koga pesnicom, komu šamar, koga po licu; udarilo mi u noge; udariti glavom o zid
2. zabiti: udariti kolac u zemlju, klinac, čavao, ekser u dasku
3. postaviti: udariti znak pokraj druma, pritke za pasulj, za grah
4. zadeti: udario ga grom, metak; udarila ga kaplja zadela ga je kap; brod je udario u stijenu pod vodom
5. odmeriti: udariti porezu na prihode
6. zaviti: udariti lijevo od puta
7. napotiti se, usmeriti se: udariti rdavim putem
8. položiti: udariti temelj novoj zgradi
9. udariti, napasti: udariti na neprijatelja
10. začeti: udarila je kiša
11. bušiti, bruhniti: udariti u smijeh, u plač
12. udariti: vino mu je udarilo u glavu
13. vsekati: udariti znak u drvo
14. suniti, brcniti: udariti nogom o što, u što
15. nastaviti, udariti na pipo: udariti slavinu
16. natakniti, nabiti: udariti osudenika na kolac, zeca na ražanj
17. nabiti: udariti pendžeta na cipele potempljati čevlje
18. udariti koga na muke mučiti koga, začeti mučiti koga
19. udariti u žice zaigrati, zabrenkati
20. udariti u tanke žice začeti jadikovati, jadikovati; udariti u druge žice napeti druge strune; udarila ga čutura, šljivova grana u glavu nasekal se ga je, opil se je; udarila mu vlast, slava u glavu v glavo mu je udarila oblast, slava; udarila kola u brijeg, u breg prišlo je do nesreče; udario tuk na luk spopadla sta se dva enako huda nasprotnika, zadelo je kladivo na nakovalo; udariti kljunom u koru kavsniti, kljuniti skorjo; to mi je brzo udarilo u oči na to sem kmalu postal pozoren; udariti tragom iti po sledi; udariti na plićinu, na belaj naleteti na plitvino, na nesrečo; udariti na velika zvona obesiti na veliki zvon; udariti cijenu robi določiti ceno blagu; udariti u bijeg spustiti se v beg
II. udariti se
1. udariti se
2. suniti se
3. udariti se, spopasti se

uzàžditi -īm zažgati: uzaždio da bježi spustil se je v beg