Franja

Zadetki iskanja

  • ùdariti -īm
    I.
    1. udariti: udariti koga pesnicom, komu šamar, koga po licu; udarilo mi u noge; udariti glavom o zid
    2. zabiti: udariti kolac u zemlju, klinac, čavao, ekser u dasku
    3. postaviti: udariti znak pokraj druma, pritke za pasulj, za grah
    4. zadeti: udario ga grom, metak; udarila ga kaplja zadela ga je kap; brod je udario u stijenu pod vodom
    5. odmeriti: udariti porezu na prihode
    6. zaviti: udariti lijevo od puta
    7. napotiti se, usmeriti se: udariti rdavim putem
    8. položiti: udariti temelj novoj zgradi
    9. udariti, napasti: udariti na neprijatelja
    10. začeti: udarila je kiša
    11. bušiti, bruhniti: udariti u smijeh, u plač
    12. udariti: vino mu je udarilo u glavu
    13. vsekati: udariti znak u drvo
    14. suniti, brcniti: udariti nogom o što, u što
    15. nastaviti, udariti na pipo: udariti slavinu
    16. natakniti, nabiti: udariti osudenika na kolac, zeca na ražanj
    17. nabiti: udariti pendžeta na cipele potempljati čevlje
    18. udariti koga na muke mučiti koga, začeti mučiti koga
    19. udariti u žice zaigrati, zabrenkati
    20. udariti u tanke žice začeti jadikovati, jadikovati; udariti u druge žice napeti druge strune; udarila ga čutura, šljivova grana u glavu nasekal se ga je, opil se je; udarila mu vlast, slava u glavu v glavo mu je udarila oblast, slava; udarila kola u brijeg, u breg prišlo je do nesreče; udario tuk na luk spopadla sta se dva enako huda nasprotnika, zadelo je kladivo na nakovalo; udariti kljunom u koru kavsniti, kljuniti skorjo; to mi je brzo udarilo u oči na to sem kmalu postal pozoren; udariti tragom iti po sledi; udariti na plićinu, na belaj naleteti na plitvino, na nesrečo; udariti na velika zvona obesiti na veliki zvon; udariti cijenu robi določiti ceno blagu; udariti u bijeg spustiti se v beg
    II. udariti se
    1. udariti se
    2. suniti se
    3. udariti se, spopasti se
  • ȕ strānu prisl.: u stranu sve to pustimo vse to
  • ùzēti ȕzmēm, ùzmi, ùzēh ȕzē, ȕzeo ȕzēla, ȕzēt -a
    I.
    1. vzeti: uzeti stan, pilulu, komu što, advokata, djevojku za ženu, koga za primjer, za svjedoka, za zlo, koga k sebi u kuću, na račun, lijek, put pod noge, pod najam, u posjed, u zakup, koga pod okrilje; uzeti što srcu vzeti si kaj k srcu; uzeti koga na nišan vzeti koga na muho; uzeti što na sebe prevzeti odgovornost za kaj; bog ga je uzeo k sebi umrl je; davo je uzeo ušur od njega podal se je na slabo pot; uzeti glavu kome vzeti komu glavo, ubiti ga; uzeti za zlo vzeti za hudo, zameriti
    2. zavzeti: uzeti grad, neprijateljske rovove, na juriš
    3. povzeti: uzeti riječ
    4. začeti: on uze govoriti
    5. uzeti pod svoje posvojiti; uzeti maha razmahniti se: uzeti dijete za ruku; ja ću uzeti lijevo u ovu ulicu jaz bom zavil na levo, v to ulico; uzmimo da ti nisi došao recimo, da ti nisi prišel
    II. uzeti se
    1. vzeti se: oni će se sada uzeti, sutra je vjenčanje
    2. prijeti se: oni se uzeše za ruke
    3. uzela mu se ruka roka mu je ohromela; uzeti se u pamet dobro premisliti, pametno pretehtati, spametovati se
  • vâjkada prisl. davno: to je vajkada bilo; to je od vajkada tako to je od zdavnaj tako
  • zaim.
    1. vi: možete i vi ako hoćete; da čujem to od vas; svi su se vama povjerili
    2. dial. vam: to vi šalje gospodin kapetan to vam pošilja
  • vȉjek m, mest. u vijèku, mn. vijèkovi in vjȅkovi (ijek.), vêk m, mest. u véku, mn. vékovi in vȅkovi (ek.)
    1. vek: stari, srednji, novi vijek
    2. stoletje: prvi vijek naše ere; to je trajalo vjekovima, vekovima to je trajalo stoletja
    3. življenje: mladost je dio, deo ljudskoga -a; biti kratka -a; svršiti svoj vijek
    4. do -a dokler bom živ; otkako je svijeta i vijeka, otkako je sveta i veka dokler bo svet stal; u vijeke vjekova, u veke vekova na veke vekov, za vse večne čase
  • vȍlja ž
    1. volja: volja i snaga; slobodna, viša, neslomiva, slaba, bolesna volja; za objedom bijasmo vesele -e pri kosilu smo bili dobre volje; to ne stoji do moje -e to ni odvisno od moje volje; istrajnom -om može se sve postići z vztrajno voljo se vse doseže; ostaviti komu što na -u; činiti komu na -u; iz -e kome izići postati komu tuj; posljednja, poslednja volja
    2. veselje: prošla me volja za ovo; raditi s -om; nemam -e za ovo
  • vȍsak -ska m, mn. vȍskovi vosek: biljni, pečatni, crveni, parafinski, pčelinji vosak; to je sigurno kao u vosku to je gotovo kot amen v očenašu; blijed kao vosak; -om natopljen; -om prevući
  • vŕba ž, tož. vr̂bu, mn. vr̂be, rod. vŕbā bot. vrba: bijela vrba; žalosna ili strmogleda vrba; krhka ili krta vrba; crvena vrba ili rakita; grčka ili mirišljiva vrba; kakva vrba takav klin, kakav otac takav sin; to je na -i svirala to so prazne marnje
  • vȓh vr̀ha m, mn. vr̀hovi
    1. vrh: vrh brijega, sablje, igle, nosa; vrh trokuta, piramide
    2. vršič: vrh drveta
    3. konec: riječ mu je na vrhu jezika
    4. to mi je izašlo na vrh glave tega sem do grla sit, to mi je presedlo
    5. sastanak, konferencija, savjetovanje, savetovanje na vrhu sestanek itd. na vrhu, najvišjih zastopnikov, predstavnikov
  • záhod m
    1. stranišče: ići na zahod
    2. zahod: sunce je na -u
    3. konec: kada je deveta godina na -u bila
    4. to mi je na -u to mi je s poti, od rok
  • zamàknuti (zamàći) zàmaknēm
    I.
    1. zaiti, skriti se: zamaknuti za brdo
    2. djevojka je zamakla u godine dekle je v letih
    3. zamakla mu ova djevojka za oko to dekle mu je všeč
    4. zadrgniti: zamaknuti omču, uže oko vrata
    II. zamaknuti se obesiti se
  • zàpāmtiti -īm zapomniti si: dobro to zapamti!, čekajte, zapamtićete vi mene; ovo se nije zapamtilo to se ni nikoli zgodilo
  • zlȍ zlȁ s rod. mn. zálā
    1. zlo: uzeti što za zlo; primiti što za zlo; stati -u na put upreti se zlu
    2. hudo: dijeliti dobro i zlo; doći iz zla na gore; piatiti dobro zlim
    3. nesreča: ne ostavljaj me u zlu što me bije
    4. bolezen: njemu je već više dana zlo na očima
    5. rana se dala na zlo rana se je poslabšala; to sluti na zlo to nič dobrega ne obeta, to se bo slabo končalo
  • znȁti znâm, znádēm, oni znȁju in znádū; znâh znâše in znàdijāh -āše ter znȁdāh -āše; znȁo znȁla, znȁjūći
    1. znati, vedeti: danas i svako dijete zna čitati i pisati; znati koliko i krava latinski; znati što napamet; znati za što, što o kom, o čem
    2. poznati: znati koga; znam ga kao zlu paru u kesi
    3. imeti navado: ne očajavaj, znala bi ga tješiti blaga žena
    4. morati: ja mu ne prenoćih u vodenici, pa makar znao tucati žito u stupi
    5. to se zna to se razume