Franja

Zadetki iskanja

  • spávati spâvām spati: spavati dubokim snom trdno spati; spavati kao top, kao konj, kao zaklan, mrtvim snom, snom pravednika trdno spati, spati spanje pravičnega; spavati zimski san = zimskim snom spati zimsko spanje; spavati vječnim snom = vječni san; spavati kao zec, kao ptica na grani imeti rahlo spanje; ići s kokoškama spavati iti s kurami spat; opasnost, davao nikad ne spava; spava mi se zaspan sem
  • srȅćan -ćna -o srečen: biti srećan i presrećan; biti -e ruke imeti srečno roko; prema njegovim rečima, on je srećan
  • svijèća ž (ijek.), svéća ž (ek.)
    1. sveča: lojana, voštana, stearinska, mrtvačka svijeća; ledena svijeća; svijeća za božićno drvce, za novogodišnju jelku; krsna, slavska svijeća krstna sveča, sveča, ki jo prižgejo ob krstni slavi; prav kao svijeća raven kot sveča; pridržati komu -u na samrti držati komu sveču ob zadnji uri; umrijeti bez -e ne imeti bližnjih sorodnikov; ugasila mu se slavska svijeća umrl je brez potomcev; ugasiti = utuliti -u ugasiti svečo; od strehe vise -e od kapu vise ledene sveče
    2. fiz. sveča: Hefnerova svijeća, električna žarulja, sijalica u obliku -e
  • svíla ž
    1. svila: prirodna, umjetna, vještačka, veštačka, sirova svila; fabrika, tkaonica -e; preradba sirove -e; končanje -e sukanje svile; čovjek mekan kao svila človek mehak kot svila; nositi -u i kadifu oblačiti se razkošno; prodavati nekome -u vleči koga za nos, imeti koga za norca; pustiti kome crvenu -u udariti koga v obraz, po nosu, da mu teče kri
    2. koruzni laski: svila na kukuruznom klipu
  • tètik m (t. tetik) zastar. petelin, sprožilec na puški: držati koga na -u strogo držati koga, imeti koga na muhi
  • ûm úma in ȗma m um, pamet: što ti pada na um; što imaš na umu; imati koga, što na umu misliti na koga, na kaj, imeti koga, kaj v mislih; ne silazi mi s -a ne gre mi iz glave; što na umu, to na drumu biti v svojem govorjenju odkrit; s -a sići, skrenuti zblazneti; umom šenuti znoreti; uzeti što na um vzeti kaj v misel, v pamet; smetnuti s -a izgubiti iz misli
  • ȕprava ž
    1. uprava, vodstvo: uprava državnih poslova, škole, tvornice, fabrike
    2. uprava, administracija: javna uprava
    3. policijsko ravnateljstvo: uprava grada Beograda
    4. organizacija: uprava državne bezbjednosti
    5. biti pod nečijim -om; biti na -i imeti oblast v rokah
  • vòditi vȍdīm, vȍđāh vȍđāše; vȍđen -a
    I.
    1. voditi: voditi koga za ruku, koga pravim putem, na pravi put; voditi djetetu ruku kod pisanja; voditi kolo, vojsku ka pobjedi; voditi nadzor imeti nadzorstvo; voditi račune; voditi radnju voditi trgovino, delavnico; voditi parnicu pravdati se; voditi istragu; ovaj put vodi u propast ta pot pelje v pogubo; voditi poslovne knjige; put vodi u varoš
    2. peljati: voditi koga pod ruku
    3. voditi računa o čemu računati s čim
    4. voditi brigu o čemu brigati se za kaj
    5. izvajati: voditi porijeklo, poreklo iz stare porodice
    6. voditi riječ imeti prvo besedo; voditi ljubav imeti ljubezensko razmerje; voditi koga za nos; voditi veseo život veselo živeti
    II. voditi se
    1. voditi se: oni se vode za ruke, za ruku
    2. ravnati se: pisac se vodio pri pisanju romana najmodernijim književnim principima
    3. hoditi, sprehajati se: cijelo jutro vodi se s tim psom
  • vúći vúćēm, vel. vúci, vúcijāh vúcijāše, vúkoh vȗče, vûkao vúkla, vúčen -a
    I.
    1. vleči: vući kola, koga za rukav, koga za nos; ljubav ga je vukla k njoj; dijete dobro vuče; vući crtu; vući vodu iz bunara, mač iz korica, čavao, ekser iz daske
    2. vući sebi vleči na svojo stran; vući noge vleči noge, težko hoditi; vući vodu na svoj mlin; vući koga za jezik; vući korist iz čega imeti korist iz česa; vući lance, okove biti v ječi; vući rep za sobom imeti madež na svojem imenu
    II. vući se
    1. vleči se: haljina se vuče po zemlji, po podu; lanac Karavanki vuče se duž sjeverne granice
    2. vlačiti se: vući se poslije, posle bolesti; što se vučeš s onom bitangom
    3. dajati se: što se vučeš s tim čovekom po novinama, po sudu
    4. vuci mi se ispred očiju poberi se mi izpred oči; vući se klipka s kim kosati se s kom
  • zûb m, mest. u zúbu, mn. zûbi rod. zúbā
    1. zob: zub mliječnjak, sjekutić, kutnjak; klimav zub; šupalj zub; zub mudrosti; dobiti, pokazati -e; izvaditi zub; jezik za -e
    2. imati zub na koga imeti koga na piki; uzeti koga na zub vzeti koga na piko; škripnuti -ima zaškripati z zobmi, razjeziti se; sabiti, satjerati komu -e u grlo pretepsti, premlatiti koga (predvsem po obrazu, po glavi); oko za oko, zub za zub