Franja

pȍšētanj -tnja m: ovaj točak ima dobar pošetanj to kolo se dobro vrti

pòšiti pȍšijēm, oni pòšijū, pòšīj, pòših pȍšī, pȍšīt -a in pošìven -èna
1. pošiti, pozašiti
2. kućiz pokriti hišo s slamo, trstjem, rogozom in to pritrditi za ostrešje

potèći potèčēm
1. poteči: krv poteče iz rane
2. pohiteti: poteći komu u pomoć
3. to je poteklo od njega to izvira od njega

pȍtreba ž (ijek., ek.)
1. potreba: imati nužne -e; svakodnevna potreba; podmiriti svoje -e zadovoljiti svoje potrebe; podmirivati estetske -e; nema -e ni potrebno
2. potreba (na stran): osjećati -u
3. stiska: u slučaju -e obratite se na svoga brata
4. potrebščina: životne -e, školske -e
5. nije -e da se govori o tome ni potrebno govoriti o tem; do -e če bo treba; bio je premješten po -i službe bil je premeščen, ker je to zahtevala služba

povúći povúčēm, povúci, povúkoh pȍvūče, pòvūkao povúkla
I.
1. potegniti: povući kola; povući jedan dim iz cigarete; povući koga za sobom, koga u bezdan; povući kočnicu potegniti zavoro; povući vodu u klozetu; povući novčanice iz opticaja; povući kraći kraj potegniti krajši konec, biti na slabšem; povući nogu začeti, dati pobudo, pokreniti, potegniti koga za seboj; povući posmrtno zvono naznaniti smrt koga
2. preklicati: povući naredenje preklicati ukaz; povući molbu, prijedlog, predlog, optužbu, naredbu
3. ekspr. potegniti: povući koga za nos
4. ekspr. potegniti, napiti se: on je dobro povukao
5. povući jarak izkopati jarek; povući zaključak skleniti; povući okidač, oroz sprožiti; povući pogled, oči umakniti pogled, oči; povući rogove popustiti; povući koga za jezik potegniti koga za jezik, izzvati koga k besedi; to će povući dalekosežne posljedice to bo imelo daljnosežne posledice; povući koga pred sud pritirati koga na sodišče, pred sodnika
II. povući se
1. potegniti se
2. umakniti se: vojska se povukla; povući se iz javnog života; ona se na neko vrijeme povukla na selo; sasvim se povukao od svijeta čisto se je zaprl vase

predskazívati -skàzujēm
I.
1. napovedovati: to predskazuje bolja vremena
2. pomeniti: to ne predskazuje ništa dobro
II. predskazivati se: to mi se predskazuje to slutim

prema predl.
I. z rod. nasproti: kuća prema staroga tornja; ova je žena rdavog vladanja prema svakoga
II. z mest.
1. do: ljubav prema domovini
2. proti: šta smo mi prema njima; ici prema gradu
3. po: vladati prema zakonima; vladati se prema prilikama
4. prema tome potemtakem, torej: mi se prema tome zalažemo za bratstvo svih jugoslovenskih (jugoslavenskih) naroda; biti prema glavi iti za glavo, za življenje; ovo neće biti prema dobru to ne bo dobro

prinádležati -īm pripadati: to mi ne prinadleži to mi ne pripada, to ni v moji kompetenci; dete prinadleži društvu, a ne svojim roditeljima

príroda ž (rus.) priroda, narava: materijalna i duhovna priroda; živa priroda živa narava, organski svet; mrtva priroda
1. neorganski svet, mrtva narava
2. tihožitje; neživa priroda neorganski svet, neživa narava; po -i po naravi; to je stvar, predmet hitne -e to je zadeva nujne narave; to proizlazi iz -e stvari to izhaja iz narave stvari; plačati u -i plačevati v naravi; davati danak -i dajati, odrajtovati davek naravi; bio je ljutit po -i

pròlazak -ska m
1. prehod: tražiti slobodan prolazak kroz zemlju
2. ekspr. prodaja: ovaj je robi dobar prolazak to blago se dobro prodaja

rȁd rȁda rȁdo, komp. ràdijī -ā -ē rad, željan: ja nisam rad da koga uvrijedim ne želim koga užaliti; ja sam rada to učiniti to bi rada naredila; dijete je rado vidjeti svoju majku otrok rad vidi svojo mater; biti rad dobru biti željan dobrega; biti rad ljepoti želeti si lepote; biti rad kavzi želeti si prepir, gl. tudi radije in rado

raspolágānje s razpolaga, razpolaganje: to ti je na raspolaganje to ti je na voljo; stajati na -u; stavljati komu što na raspolaganje

ràzmet m, rázmet m
1. razmetavanje
2. ovo nije za razmet to ni, da bi zavrgel
3. razhod: narod počne da jede, pa po ručku svako u razmet vsak proti domu
4. u razmet doći priti ob nepravem času

rèći rȅčēm, rèčēm, rȅknēm, rèci, rèkoh rèče, rȅkao rèkla
1. reči, povedati: reći komu istinu u oči; reći što za koga, o kom; tu se nema šta reći; mnogo govoriti i malo reći; da reknem još jednu riječ; što si rekao nećeš poreći
2. pomeniti: šta će to reći; to će reći to se pravi; kao što rekao kot se je izrazil; tako reći tako rekoč

rêd m, mest. u rédu, mn. rédovi rédōvā in rȅdovi redóvā
1. vrsta: izići iz -a; vojnici stoje u -u; aritmetički red; krivulja drugoga -a; doći na red; napredovanje prije -a; sada je red na tebi da govoriš; zbiti -ove zgostiti vrste; u dvojne redove na desno
2. red: održati, napraviti red pozvati koga na red; dovesti stvar u red; stvar je u -u
3. red, način poslovanja: dnevni red; sajamski red; čaršijski, pijačni red
4. razvrstitev, red: azbučni, abecedni red; kućni red hišni red
5. vrstica: četvrti red u drugom stupcu
6. red: izborni red volilni red, postopek; vozni red ili red vožnje
7. red: kaluđerski, monaški, franjevački, isusovački red
8. stopnja: orden partizanske zvijezde prvoga -a
9. mesečno perilo: ženski red
10. čitati što između redova brati kaj med vrsticami; svi od -a vsi po vrsti; red je da to učiniš spodobi se, da to narediš; redom po vrsti; reda radi zaradi reda; on je to rekao reda radi to je dejal, da bo red, da bo mir besedi

sàznati -ām
1. spoznati, doznati: saznati čulima
2. zvedeti: od njega ne možeš ništa saznati; gledaj da se to ne bi saznalo da se to ne bi razvedelo

sêdmī -ā -ō sedmi: sedmi po redu; -a sila sedma sila, skupno ime za sredstva množičnega obveščanja; naprezati se do -oga znoja truditi se, napenjati svoje sile do skrajnosti; to je meni -a briga to mi je deveta skrb

sljȅdovati -ujēm (ijek.), slȅdovati -ujēm (ek.)
1. pripadati: to mi sljeduje po zakonu; ljudi su dobili sve što im sljeduje
2. slediti, iti za kom: meni sljeduju dva čovjeka
3. prihajati: za zimom sljeduje proljeće
4. izhajati: iz tvojih riječi sljeduje da...
5. pričakovati: na ovo pitanje sljeduje drugi odgovor na to vprašanje je pričakovati drugačen odgovor

slȕčāj m, mest. u slučáju, mn. slȕčaji in slȕčajevi (rus.)
1. slučaj, naključje: prepustiti stvar -u; ludi, slijepi, slepi slučaj; to je puki slučaj to je čisto naključje; nesretan, nesrećan slučaj; igra -a
2. primer: u -u nesreće; u najboljem -u; od -a do -a; ni u kom -u v nobenem primeru

slútiti slûtīm
1. slutiti: slutiti nesreću; sluti mi se imam slutnjo, slutim
2. obetati: to ne sluti na dobro to nič dobrega ne obeta