sráziti se srâzīm se trčiti, spopasti se, udariti se: sraziše se dvije vojske silno i bijesno
tȕcnuti -nēm ekspr. rahlo udariti, potrepljati: on mi pride, tucne me po ramenu; more, drži se samo, ne boj se ništa! - reče jedan i tucnuvši se o njega uhvati ga ispod ruke rahlo se je zadel obenj in ga prijel pod roko
tȕčiti -īm
I. naleteti, srečati: tučiti koga
II. tučiti se spopasti se, udariti se: gdje stigoše, tu se i tučiše
zàšačiti -īm udariti koga s pestjo: zašačiti koga
dlȁn dlȁna m
1. dlan: duhati u dlanove; to je na dlanu; nositi koga na dlanu; udariti dlanom o sto udariti po mizi; s dlana širok za dlan širok
2. medveđi dlan bot. navadni dežen, Heracleum sphondylium
ìstjerati -ām (ijek.), ìsterati -ām (ek.)
1. izgnati, pognati: istjerati koga iz kuće; istjerati komu bubice, mušice iz glave
2. segnati: istjerati stoku na pašu
3. izbiti: istjerati komu jogunstvo iz glave
4. spoditi: istjerati divljač da iziđe na čistinu
5. izsiliti: istjerati komu suze na oči
6. pognati: žito je istjeralo klasje
7. dobiti, zaslužiti: dobro je ako na tom poslu istjeraš šezdeset dinara na dan
8. narediti: tek što su kopači istjerali po dva reda u vinogradu
9. istjerati svjetlace na oči udariti po glavi, da vidiš zvezde
krȉzmati -ām birmati, ekspr. udariti koga
svíla ž
1. svila: prirodna, umjetna, vještačka, veštačka, sirova svila; fabrika, tkaonica -e; preradba sirove -e; končanje -e sukanje svile; čovjek mekan kao svila človek mehak kot svila; nositi -u i kadifu oblačiti se razkošno; prodavati nekome -u vleči koga za nos, imeti koga za norca; pustiti kome crvenu -u udariti koga v obraz, po nosu, da mu teče kri
2. koruzni laski: svila na kukuruznom klipu
ùdrijeti ȕdrēm (ijek.), ùdriti -īm dial. gl. udariti