Franja

Zadetki iskanja

  • hâljka ž kratek ženski brezrokavnik: -u na bataljku pobrati šila in kopita ter oditi po svetu, na potep, potepsti se
  • ìbret m (t. ibret) dial., zastar.
    1. zgled: od njega je ibret zauzela po njem se zgleduje
    2. čudo: kakav se ovo ibret radi sa mnom
    3. presenečenje: carević ga pogleda začuđeno, jer nije znao od -a ni na kome je dijelu zemlje
    4. množica: ako te uhvatim i stanem udarati, skupiće se svijet na ibret
  • ìći ìdēm, oni ìdū, vel. ìdi, aor. ìdoh ìde ìdoše, impf. ȉdāh ȉdaše, del. ìšao ìšla
    1. iti: ići pješke, peške; sada idemo kući; kada idete u grad?; skoro će ići vlak, voz; sat ide polagano; poslovi idu slabo; to ide na tvoj trošak; to joj ne ide u glavu; ići u nekoj stvari suviše daleko; ići čijim stopama, čijim tragom iti po stopinjah nekoga; ići s duhom vremena; ići u korak s modom; ići kome uz nos kljubovati komu; ići kome na živce; ići od sebe iti na stran; ići trbuhom za kruhom; idi mi s očiju! izgubi se mi spred oči!; to mi ne ide iz glave; ide mu karta ima srečo v igri, pri kartanju; ide joj san na oči drema se ji; ići dokraja gnati zadevo do konca; ići za svojim očima, za svojom glavom samostojno se odločati; to mu je išlo za rukom to se mu je posrečilo; ići kome na lijepak iti komu na limanice; to mu ne ide od ruke to mu ne gre od rok; ići na tanak led lotevati se negotove stvari; ići svojim putem brigati se za svoje zadeve; ta idi, molim te! beži no, beži!; što ne ide, ne ide kar ne gre, ne gre
    2. potovati, peljati se: ići vozom, vlakom na more; ići parobrodom, avionom
    3. iti, padati: čitav dan ide kiša
    4. prihajati, približevati se: već ide proljeće, proleće
    5. vreti na dan: suze joj idu na oči
    6. prodajati se: ova roba dobro ide (na pijaci)
    7. prizadevati si: on ide za tim da se okoristi situacijom
    8. voditi: ova ulica ide kroz čitavu varoš
    9. biti: odmah iza mosta, iza kuće ide željeznička pruga
    10. hoditi, družiti se: kaži s kim ideš i ja ću ti kazati ko si
    11. tikati se: ove riječi tebe idu
    12. iti, biti: koliko puta ide pet u deset?
    13. nanašati se: na težak zločin ide težak zakon
    14. iti, pripadati: sve ćeš dobiti što te ide
    15. spadati: Mažuranić ide u red najvećih pjesnika naših
    16. dogajati se: sve to ide i dan-danas
    17. idi u peršun! pojdi k vragu!; idi u bestragiju! izgini, da ne slišim več o tebi!
  • iftìra ž (t. iftira, ar.) dial. obrekovanje, krivična obdolžitev: sve te reči protiv njega, to je obična iftira iz pakosti; turiti -u na koga, kome po krivem obdolžiti koga
  • ìspadati -ām
    I.
    1. izpadati: ispadaju mu zubi, ispada mu kosa; ispadati riječima protiv koga
    2. padati iz: ispadati iz kombinacije
    3. ispadati za rukom iti po sreči
    II. ispadati se obilo napadati: ispadao se snijeg; ispadala se kiša
  • ìstjerati -ām (ijek.), ìsterati -ām (ek.)
    1. izgnati, pognati: istjerati koga iz kuće; istjerati komu bubice, mušice iz glave
    2. segnati: istjerati stoku na pašu
    3. izbiti: istjerati komu jogunstvo iz glave
    4. spoditi: istjerati divljač da iziđe na čistinu
    5. izsiliti: istjerati komu suze na oči
    6. pognati: žito je istjeralo klasje
    7. dobiti, zaslužiti: dobro je ako na tom poslu istjeraš šezdeset dinara na dan
    8. narediti: tek što su kopači istjerali po dva reda u vinogradu
    9. istjerati svjetlace na oči udariti po glavi, da vidiš zvezde
  • ìsūti ȉspēm, vel. ȉspi, aor. ìsuh ȉsū, izsuti, izliti: isuti pijesak; isuti mlijeko; isule mu se kraste po licu naredile so se mu kraste po obrazu; isuti riječi; isuti srce biti zgovoren, biti odkrit
  • ȉzjutra prisl. zjutraj: ona ustaje rano izjutra; mnogi vole ležati izjutra; izjutra se dan poznaje po jutru se dan pozna
  • japùndže -eta m (t. japundža) dial. plašč: poslije kiše japundže ne treba po toči zvoniti je prepozno
  • jézditi -īm, jèzditi -īm
    1. jezditi: jezditi na vrancu, na konju, drumom po cesti
    2. hiteti, drveti (konj): konj jezdi i striže kroz maglu
    3. drveti, hitro minevati, izginjati: oblaci jezde jedan preko drugoga
  • kabànica ž, kàbanica ž (it. gabbano) plašč: kišna kabanica; okrenuti, okretati -u prema vjetru obrniti, obračati plašč po vetru; skrojiti kome -u maščevati se komu
  • kȁntār m, mest. na kantáru (t. kantar, lat.)
    1. tehtnica s kembljem: mjeriti na -u tehtati na tehtnici
    2. tehtnica sploh: diže ruke od -a i pode po svetu pustil je trgovino in šel po svetu; razumije se na stvari kao magarac u kantar razume se na zadevo kot zajec na boben
    3. težna mera blizu 44 ok, gl. oka
    4. kantari m mn. zool. zobatci, Sparidae
  • kȁūk m (t. kavuk) turško volneno pokrivalo omotano z (belo) ruto: dobiti po -u ekspr. dobiti jo po buči; udariti po -u ekspr. usekati po buči, po glavi
  • kázati kâžēm, vel. káži, aor. kázah káza
    I.
    1. govoriti, praviti, reči: kazati što za koga, slobodno svoje mišljenje, komu što u lice, u brk; što kažeš na ovo?, što hoćete time kazati?, neka mi se dopusti kazati; kazati što po duši, po pravdi, po istini povedati kaj iz srca, po pravici, po resnici; rekla-kazala babje čenče
    2. imenovati: kaži junaka kog ne čeka raka
    3. prerokovati: knjige kažu muke svakojake
    4. zatožiti: čekaj dok te kažem ocu
    5. kažu da je mrtav baje je mrtev; pravijo, da je mrtev
    II. kazati se
    1. reči se, praviti se: to se samo po sebi kaže
    2. odkriti se, razodeti se: zašto nam se nisi ranije kazao
  • kȅstēn -ena m (t. kestane, gr.) kostanj: divlji, pitomi kesten; vaditi za koga -e iz vatre za druge hoditi po kostanj v žerjavico
  • kèstēnje s
    1. kostanjevje
    2. kostanji, sadeži: za drugoga vaditi kestenje iz vatre za drugega hoditi po kostanj v žerjavico
  • kijáfet m (t. kyjafet, ar.) dial. obleka, zunanjščina: onda on izide u mladinskom -u i pode sa svatovima; kad mu vidiš kijafet; dao bi mu zijafet ce bi sodil po tem, kako se nosi, bi se uštel
  • klopàrati -ām ropotati, klopotati: klopara voz kroz sremsku ravnicu ropota vlak po sremski ravnini; ventil, vodenica klopara; točkovi kloparaju
  • kòmānda ž (fr. commande) komanda, poveljstvo: vrhovna komanda; raditi po -i = raditi na -u delati po ukazu; komanda mjesta krajevno poveljstvo
  • kònop m, kònopac -pca m (lat. canapus) konop, konopec, vrv: žičani konop; igrati na -u plesati na vrvi; ići pod konopac iti pod vislice; goniti koga kocem i konopcem neusmiljeno koga preganjati; ljudi s koca i konopca ljudje sumljive preteklosti; omastiti konopac biti obešen; plesti za koga konopac streči komu po življenju; poslati kome svileni konopac zgod. poslati komu svileno vrv, da se obesi (sultan vojskovodji, ki je bil poražen)