bujàdljika ž praprotna betev
bujàdnjača ž gl. bujadara 1.
bȗjan -jna -o, dol. bȗjnī -ā -ō
1. bujen: -a vegetacija
2. živ, nagel, strasten: Domanović je bio, kad se govorilo o politici, plahovit i bujan
3. hrupen: bujan razgovor
bújānje s
1. bučanje
2. skelenje
bùjānje s
1. bujna rast
2. kipenje
bújati -īm
1. bučati
2. skeleti, boleti: na udarenom mjestu buji
bùjati -ām
1. bujno rasti, lepo se razvijati: drvo, dijete buja
2. biti v bujni rasti: na glavi joj buja crna kosa
3. kipeti: mladić buja snagom i životom; tijesto buja
4. naraščati: voda buja
bujìca ž, bȕjica ž
1. ploha, naliv: bujica vode, riječi
2. hudournik: bujica uništava pred sobom sve
3. nagel tok vode v rečni strugi
bȕjičav -a -o, bujìčav -a -o nagel, hudourniški, kot hudournik: -e vode; bujičav potok
bùjičnī -ā -ō hudourniški: -o područje
bùjīn -ína m (it. bovino) dial. velik tovorni konj
bȕjišnī -ā -ō gl. bujični: -o raspoložen razgiban kot hudournik
bújiti -īm ekspr. spančkati: buji, paji, čedo u kolijevci, pa narasti i ocu i majci
bujnòbōjan -jna -o živobarven