-
budàla ž, m, zval. bȕdalo (t. budala, ar.) ekspr. norec: dvorska budala; praviti koga -om imeti koga za norca; praviti sebe -om delati se neumnega
-
bùha ž bolha: čovječja buha; biti pun buha biti pretkan, prebrisan; ta me buha neće ujesti to se meni ne bo pripetilo; ujedale su me te buhe to zadevo, nesrečo poznam; imati buhe u ušima biti nemiren, imeti kršelje v riti
-
bùndeva ž
1. bot. buča, Cucurbita: gajiti -e; bijela, bela bundeva melona; kao preko bundeva brez reda, zmedeno; nije se stvar ni ispitala, kako valja, sve kao preko bundeva; posejao, posijao bundeve reče se tistemu, ki pade
2. dial. karo, igralna karta: ja nemam -e
-
burúret m (t. bürûdet)
1. kraval, nemir: u zemlji je nastao bururet
2. vrtoglavica, nezavest: zamirisa kosa, a meni se krenu bururet u glavi = mene je spopao bururet mene se je lotila omedlevica
-
cȁrev -a -o carjev, cesarjev: pravdati se za -u bradu pravdati se, pričkati se za prazen nič; carev cvijet, cvet bot. šmarnica, Convallaria
-
cȅsta ž, rod. mn. cêstā cesta: državna, glavna, makadamska cesta; obilazna cesta; obvoznica; prilazna cesta vpadnica; šumska cesta; industrijska cesta turistička cesta; oprema -e; auto-cesta; baciti koga na -u; mjeriti -u meriti cesto, opotekati se pijan po cesti; široka ti je cesta na voljo ti je; naći se na -i znajti se na cesti; ostati brez sredstev za življenje
-
cifràrija ž (madž. cifra)
1. lišpanje
2. lišp
3. kad se pije i jede, onda ne trpim nikakve -e pri mizi ne trpim, da bi se kdo branil
-
cr̂n cŕna cŕno, dol. cr̂nī -ā -ō, komp. cȑnjī -ā -ē
1. črn: crn kao ugljen; -a kava kafa; -a noć, zloba, odjeća, odeća; -i kruh, hljeb, hleb; -i petak; cr̂nā borza, cr̂na berza; gledati što kroz -e naočare; -i oblaci se nadvijaju bliža se nesreča; dobiti što -o na bijelo, na belo dobiti kaj črno na belem
2. zoprn, gnusen: taj je čovjek zaista crn po zlu koje čini
3. crn mu obraz! sram ga bodi!
4. -i dud bot. črna murva; -i glog bot. črni trn; -i luk bot. čebula; -i orao zool. planinski ali zlati orel; -i štap bot. črnoga; -a bokvica gl. ranilist; -a bolest bot. snet: -a čemerika bot. črna čemerika; -a divizma bot. črni lučnik; -a džigerica anat. jetra; -i metali; -a rotkva bot. črna redkev; -a topola bot. črni topol; -a trešnja češnja hrustavka; -o zlato premog; u -o zaviti koga pripraviti komu veliko žalost; Crna Gora; Crno more; Skopska Crna gora; Crni Đorđe
-
cvjètati -ām (ijek.), cvètati -ām (ek.)
1. cvesti, cveteti: drvo cvjeta; trgovina cvjeta
2. vino cvjeta na vinu se dela bersa
3. voda cvjeta nad vodo plešejo muhe enodnevnice; ne cvjetaju mu ruže sreča mu ni mila
-
čâlma ž (t. čalma) navadno rdeča ruta, bombažna ali svilena, ovita okoli fesa: zaviti -u poturčiti se, pomuslimaniti se
-
čàrapin -a -o nogavičin, nogavičen: ima usta kao čarapin početak ima velika usta; ide mu posao kao čarapin početak delo se mu slabo odseda
-
čàrka ž (t. čarka, perz.) spopad: zametnuti -u spopasti se
-
čàršija ž (t. čaršy, perz.)
1. ulica ali trg s prodajalnami in delavnicami, trgovsko-obrtniška četrt
2. trgovski svet, kramarji
3. malomeščanska družba s svojimi politično-družbenimi nazori: dobro jutro, čaršijo, na obje strane se reče za človeka, ki se zaradi svojih koristi prilagaja vsaki situaciji
-
čemu daj. od što, šta čemu, čemur: da li se tu treba čemu čuditi; to je ono čemu se ja čudim to je tisto, čemur se čudim; je li to čemu je to za kaj, ali to kaj velja
-
čèsati čȅščēm
I. česati: česati konja
II. česati se o koga ekspr. obregovati se ob koga
-
čevr̀ntija ž (t. čevirinti)
1. vrtenje, obračanje: okreće se u -u obrača se na mestu, okoli svoje osi
2. vrtinec, cmrk: ogromne -e ili vrtlozi u Đerdapu
-
číčak -čka m bot. navadni repinec, Arctium lappa, gl. tudi repuh; čičak mali bot. dikica, Arctium minus: prilijepio se, prilepio se kao čičak na pasji rep se reče za vsiljivega, nadležnega človeka
-
čȉm
1. vez. kakor hitro: čim pokrenem nogu, osjetim bol
2. prisl. kolikor: čim prije to bolje; požuri da čim prije na brdo stigne pohiti, da bo kar se da krnalu na hribu
-
čkâlj čkálja m bot. kozjica, Onopordum: trijebiti, trebiti čkalj na svojoj njivi brigati se za svoje zadeve, pometati pred svojim pragom
-
čòvjek m, čȍvjek -a, čovjèka m (ijek.), čòvek m, čȍvek -a, čovèka m (ek.) mn. ljȗdi
1. človek: čovjek je gospodar prirode; to je da čovjek poludi
2. mož, moški: ljudi i žene; umro mi čovjek, i ja ostadoh udovica
3. mož, človek: naš čovjek; sovjetski čovjek; radni čovjek
4. vrl mož: umro je čovjek, gdje takav još među nama živi
5. bivši čovjek izgubljenec; božji čovjek od rojstva nenormalen človek; božji ljudi berači; čovjek i po korenjak; čovjek od oka lep človek; čovjek od pera književnik; duša od -a dobričina; ljudi s koca i konopca vsakovrstni ljudje; svjetski čovjek svetovljan; hajdelberški, krapinski čovjek; čovječe, ne ljuti se človek, ne jezi se; čovjek-žaba potapljač, frogman