Franja

Zadetki iskanja

  • smètnuti smȅtnēm
    1. sneti: smetnuti oružje
    2. odvreči: smetnuti teret
    3. odvrniti: ne može smetnuti oka s nje, od nas
    4. smetnuti s uma pozabiti; nemoj smetnuti s uma da ovaj posao nije samo tvoj
    5. zabrisati: smetnuti trag
    6. smetnuti pameću znoreti, zblazneti
    7. skupaj vzeti (pri pletenju)
    8. smetnuti konje, pčele, ovce opustiti rejo konj, čebel, ovac
  • usvòjiti ùsvojīm
    1. sprejeti, vzeti za svoje: usvojiti tude mišljenje, čije predloge, razloge, zakon
    2. posvojiti, adoptirati
  • uvážiti ùvāžīm (rus.)
    1. vzeti v poštev: uvažiti čije predloge
    2. sprejeti, vzeti na znanje: uvažiti ostavku na državnu službu
  • zakríliti zàkrīlīm
    1. vzeti pod okrilje, v zavetje, v obrambo
    2. prekriti: vojska je zemlju zakrilila
  • zakúpiti zàkūpīm vzeti v zakup
  • čȋn m, mest. u čínu, mn. čínovi, čîni
    1. čin, dejanje: prijateljski čin; drama u tri -a; zateći koga na -u zalotiti koga pri dejanju
    2. dejstvo: svršen čin; staviti koga pred gotov čin
    3. čin, stopnja: čin kapetana; lišiti koga -a vzeti komu službeno stopnjo
    4. obred, opravilo: svečani, sveti čin
  • ìskos m pravica košnje: uzeti livadu na iskos vzeti travnik v najem s pravico košnje
  • náći nȃđēm oni nâđū, náđi, náđoh náđe, nàšao nàšla, nâđen -a
    I.
    1. najti: naći iglu u slami, dobra prijatelja, sobu za spavanje, koga u životu, utjehe u radu
    2. doleteti: velika nas žalost nađe danas
    3. imeti za: naći za dobro, za potrebno, za shodno
    4. ugotoviti, priti do spoznanja: ona je našla da to nije dobro
    5. pasti: našla je kiša, našao je snijeg
    6. da ne nađe od mene ne želim, da bi od mene prišla nanj nesreča; da od boga nađeš naj ti bog pomaga!, bog pomagaj!; to nisam našao na putu tega nisem pobral na cesti; ob gostiteljevem pozdravnem nagovoru: dobar dan, gost odgovori: bolje vas našao
    II. naći se
    1. najti se: dobri se ljudi svugdje nađu
    2. znajti se: ja se ne umijem naći; on se nađe u neprilici znašel se je v zadregi; naći se u čudu začuditi se
    3. biti v pomoč: gledaj da mu se nađeš kad mu što zatreba; nešto sam skupila da mi se nađe da bom imela kaj v roke vzeti, kadar bo treba
    4. roditi se: našlo se muško dijete
    5. čutiti se: naći se uvrijeđenim čutiti se užaljenega
    6. ti si se našao da to kažeš ti si upaš to reči
  • neka
    1. členek, rabi za tvorbo želelnika, naj: reci neka dode; neka mu je prosto! bog mu odpusti
    2. vez.
    a) da: dao sam mu nešto novaca neka mu se nade da bo imel kaj v roke vzeti
    b) čeprav: neka je rezultat pravilan, ali postupak nije dobar
    c) če, ako: neka ustanem i dvaput koraknem, oblije me znoj
  • ȍbzīr m ozir: raditi bez -a na druge; s -om na njegove zasluge glede na njegove zasluge; uzimati što u obzir upoštevati kaj; uzeti što u obzir vzeti kaj v poštev; to ne dolazi u obzir; bez obzir na to što nismo dobili odgovor na naše pismo, mi vam isporučujemo robu
  • opòdōjčiti -īm dial.: opodojčiti kozu, kravu vzeti kozi, kravi mladiča
  • pòdnijeti podnèsēm pòdnijeh pȍdnije in podnèsoh pȍdnese, pòdnio pòdnijela (ijek.), pòdnēti podnèsēm, pòdnēh pȍdne, pòdneo pòdnēla (ek.)
    1. vložiti: ja podnijeh molbu, akt vlasti, općini, opštini, skupštini
    2. podati: podnijeti raport, ostavku, prijavu
    3. predložiti: podnijeti akte na potpis
    4. ponuditi: ti podnese gostima so i hljeb
    5. prenesti, pretrpeti: podnijeti muku, mučenje na policiji, na saslušanju; podnijeti smrt drage osobe; podnijeti dosadnog čovjeka
    6. podnijeti na tanjuru ekspr. prinesti kaj na krožniku, gotovo; podnijeti dušom vzeti kaj na dušo
  • povèsti povèdēm, povèdoh pȍvede
    I.
    1. popeljati: povesti koga za sobom
    2. začeti: povesti parnicu, razgovor, isljedenje, istragu protiv koga; povesti kolo začeti ples; povesti djevojku odpeljati dekle, vzeti dekle za ženo; povesti oči za kim pogledati za kom; povesti loptu šport. popeljati, voditi žogo
    II. povesti se za kim ravnati se po kom
  • svôj svòja svòje zaim. svoj: kazati, učiniti -e; biti -e glave; doći će vrag po -e; na -u ruku uraditi; sve u -e vrijeme; ostati pri svome ostati pri svojem, pri svoji trditvi, svojem mnenju; -om rukom napisati; -im očima vidjeti s svojimi očmi videti; uzeti dijete pod -e vzeti otroka za svojega; platiti iz svoga plačati iz svojega žepa; učiniti nešto od -e volje storiti kaj iz svoje volje
  • tápija ž (t. tapu) sodno potrjena listina o lastništvu nepremičnine: -e glase na mene, medutim ti mi otimaš zemlju; dati -u od glave zaupati veliko skrivnost, podati se v vediko nevarnost, lotiti se nevarne zadeve; uzeti -u na nešto, na neki položaj, na funkciju ekspr. vzeti v zakup položaj, funkcijo
  • ûm úma in ȗma m um, pamet: što ti pada na um; što imaš na umu; imati koga, što na umu misliti na koga, na kaj, imeti koga, kaj v mislih; ne silazi mi s -a ne gre mi iz glave; što na umu, to na drumu biti v svojem govorjenju odkrit; s -a sići, skrenuti zblazneti; umom šenuti znoreti; uzeti što na um vzeti kaj v misel, v pamet; smetnuti s -a izgubiti iz misli
  • vàđevina ž (lat. vadimonium) dial.
    1. kredit, upanje: kupovati na -u; uzeti ledinu na -u vzeti zemljo v zakup
    2. predujem: posjednik šume udario je u -u lastnik hoste je letos posekal, kar bi prišlo na vrsto šele naslednje leto
    3. kreditni zavod, posojilnica: štedionica koja se u nekim narječjima zove vađevina
  • vâr m
    1. razžarelost, žerjavica: klepati iz vara vzeti orodje iz žerjvice in ga klepati
    2. vročina: ognja var
    3. žar: var mladosti; prošla ju je var minila so leta njenega mladostnega žara
    4. izvarek, zvarek: var iz duhana, iz duvana
    5. dial. okujine: otpaci od gvožđa kad se kuje zovu se var
    6. dial. apno, omet
    7. var od dana največja dnevna pripeka
  • zûb m, mest. u zúbu, mn. zûbi rod. zúbā
    1. zob: zub mliječnjak, sjekutić, kutnjak; klimav zub; šupalj zub; zub mudrosti; dobiti, pokazati -e; izvaditi zub; jezik za -e
    2. imati zub na koga imeti koga na piki; uzeti koga na zub vzeti koga na piko; škripnuti -ima zaškripati z zobmi, razjeziti se; sabiti, satjerati komu -e u grlo pretepsti, premlatiti koga (predvsem po obrazu, po glavi); oko za oko, zub za zub
  • žèniti žȅnīm
    I. ženiti: otac ženi sina; ja ovu djevojku ne mogu ženiti; kaišem, prutom koga ženiti tepsti koga
    II. ženiti se ženiti se: ženi se covjek i dva i tri puta; ženi se medvjed sonce sije, dežek gre; davoli se žene hudo neurje razsaja; ženiti se oko vrbe, pod vrbom začeti živeti na koruzi; ženiti se na ženu poleg prve vzeti drugo ženo (musl.); u društvu se i kaluder ženi v družbi človek marsikaj naredi, česar drugače ne bi