jȁlov -a -o
1. jalov, sterilen, neploden: -a krava, zemlja
2. jalov, ki ne opravlja dela: -a energija; -a radnja, remenica
3. prazen: -i hod; -a mjesečina bot. rman
Zadetki iskanja
- jȕrmicōm prisl. dial. po pravici, po postavi, trdno, da se ne more ovreči: lakomac pruži još po dukata i pripita: "Je li jurmicom i bez otkupa?"
- kàlkān -ána m (t. kalkan)
1. vrsta ženske kape, plitev fes: u okolini Visokog nose žene kalkan; posle okupacije skinula je kalkan i obukla švapski šešir
2. ščit: za delijama se nose pašini srebrni -i
3. zaslon pri muslimanski hiši, da se ne vidi na dvorišče, ko so vrata odprta
4. zatrep: kalkan zatvara potkrovlje te se zove i pročelje
5. streha, ki se poševno spušča z ene stene na nasprotno: kuća na kalkan
6. sedlo: Dervišbeg poleti dogatu, sestru Zlatu skide sa dogata, dogatu se u kalkan izvio - kìdisati -išēm (t. kyjdyrmak)
1. udariti, navaliti, navaljevati na koga, naskočiti, naskakovati koga: kidisati na koga, na čiju čast, na čije poštenje
2. siliti: ona je kidisala jednako: pij, jedi, prijatelju!
3. ne prizanašati komu, uničiti koga: trgovci mu za dug kidisaše
4. ubiti, škoditi: junak negda, sad ne junak više, no trst kojoj svaki hlad kidiše
5. kidisati sebi ubiti se: mladi grof kidisao je svome životu - klȁšnja ž, klȁšnje klȁšānjā ž mn.
1. dolge bele nogavice v kmečki noši
2. krpica na račji ali gosji nogi kot razpoznavno znamenje
3. dial. usnjena podstava na konjski opremi, da zaprežna vrv ne drgne konja po trebuhu - kláto s rogovila kot ovratnik za živali, za svinje, da se ne morejo splaziti skozi ograjo
- klȅč m dial. kos lesa, ki se daje v usta človeku, da ne more govoriti: -om joj zatisne usta
- klȅčka ž
1. rogovila, ki jo pritrde živini na nogo, da ne more tekati na paši
2. rogovila, ki jo pastir natakne živali na vrat, da ne more v škodo - kòljēnčiti -īm (ijek.), kòlēnčiti -īm (ek.) koleniti, privezati govedu glavo h kolenu, da na paši ne more tekati in objedati drevja: koljenčiti kravu
- kùkričast -a -o ki ga nikdo ne klesti, zanemarjen: -o drvo, stablo
- kûpljenica ž kupljeno, ne podedovano imetje, posestvo
- lȅmēz m drog, žrd, s katero pritrde v kopi, kopici seno, slamo, da veter ne raznaša kopice
- lemèzati -ām
I.
1. z drogom pritrditi kopo, kopico sena, slame, da je veter ne raznaša: zbog vetra seno lemezati
2. biti, tolči, mlatiti, tepsti z "lemezom": lemezati znači tući koga debelim štapom; lemeza ga kao vola u kupusu
II. lemezati se medsebojno se tepsti: bokseri se lemezali i u isto vreme strašno grdili i častili - lèšinār m
1. mrhar, mrhovinar
2. kdor napada nasprotnika, ki se ne more braniti
3. zool. mrhar ali egiptovski jastreb, Neophron percnopterus
4. zool. črni mrhar, Silpha atrata - mimoíći mimòīdēm in mimòīđēm, mimoíđi, mimoìšao -ìšla
I.
1. iti mimo, pasirati: mimoići kuću iti mimo hiše; ova čaša neće te mimoići ta kelih ne bo šel mimo tebe
2. prezreti, obiti: on nas ne može mimoići
3. ne izpolniti: oni su mimoišli svoje obećanje
II. mimoići se
1. srečati se: ne možemo se mimoići na uzanoj stazi
2. križati se: naša su se pisma mimoišla - mìsīrbaba m ekspr. moški, ki mu ne rasto brada in brki
- mlȃkva ž
1. mlaka: od negdašnje -e načinilo se veliko jezero
2. voda, močvirje, ki pozimi ne zamrzne - mr̀sipētka ž, m kdor se ob petkih ne posti
- nedòspješan -šna -o (ijek.), nedòspešan -šna -o (ek.) ki ne utegne
- nedožìvljiv -a -o ki se ne more doživeti