Franja

vȑšnīk m lončen ali kovinski pokrov, s katerim se prekrije kruh pri peki

vr̀tāljka ž
1. vrtavka, naprava, ki se vrti: šojka čeprka po krleci, vrti -u
2. propelerjev krak
3. zool. vrtnik, Hyppolais icterina

vȑtati vȑćēm
I.
1. vračati: ako želiš sina svoga živa vidjeti, vrći me na mjesto oklen si me doveo
2. vračati: ima sa sobom dva sinovca, te mu vrću po planini ovce
II. vrtati se vračati se: vrćući se u kafanu, naiđe na svog milog mačka

vr̀tjeti vr̀tīm, vŕtjeti vŕtīm (ijek.), vr̀teti vr̀tīm, vŕteti vŕtīm (ek.)
I.
1. vrteti: vrtjeti ovna na ražnju
2. zmajevati: vrtjeti glavom na što, od čuđenja
3. mahati: pas poče vrtjeti repom
4. sukati, vihati: vrtio, vrteo je brkove; vrtjeti pamuk
5. vrtati: vrtjeti svrdlom glavčinu
6. trgati: udari kiša te Brni poče vrtjeti u gležnjima
II. vrtjeti se
1. vrteti se: vrti mi se u glavi; vrtjeti se oko koga, u plesu; vrtjeti se od nestrpljenja na stolici; vrtjeti se kao čigra
2. motati se, vrteti se: vrtjeti se oko djevojke

vrtòglaviti -im vrtoglaviti, vrtoglavo se vesti

vŕvjeti -īm, vr̀vjeti -īm (ijek.), vŕveti -im, vr̀veti -īm (ek.)
1. vrveti, mrgoleti: tu sve vrvi od mnoštva naroda
2. biti bogat s čim: njegovi tekstovi vrve citatima
3. teči, ulivati se: na oko vrvjele su mu suze

vucàrati -ām (se)
1. vlačiti (se): što vucaraš ovo derište uvijek sa sobom; nije ga sramota da se vucara javno sa drugom
2. ekspr. vleči se: sablja mu se vucara po kaldrmi

vúći vúćēm, vel. vúci, vúcijāh vúcijāše, vúkoh vȗče, vûkao vúkla, vúčen -a
I.
1. vleči: vući kola, koga za rukav, koga za nos; ljubav ga je vukla k njoj; dijete dobro vuče; vući crtu; vući vodu iz bunara, mač iz korica, čavao, ekser iz daske
2. vući sebi vleči na svojo stran; vući noge vleči noge, težko hoditi; vući vodu na svoj mlin; vući koga za jezik; vući korist iz čega imeti korist iz česa; vući lance, okove biti v ječi; vući rep za sobom imeti madež na svojem imenu
II. vući se
1. vleči se: haljina se vuče po zemlji, po podu; lanac Karavanki vuče se duž sjeverne granice
2. vlačiti se: vući se poslije, posle bolesti; što se vučeš s onom bitangom
3. dajati se: što se vučeš s tim čovekom po novinama, po sudu
4. vuci mi se ispred očiju poberi se mi izpred oči; vući se klipka s kim kosati se s kom

zabáciti zàbācīm
I.
1. zavreči: zabaciti stare stvari
2. vreči, potisniti nazaj: zabaciti glavu, kosu, šešir
3. zametati, založiti: zabaciti ključ, knjigu
II. zabaciti se
1. zametati se, založiti se: to se negdje zabacilo
2. zabaciti se u bijeli svijet oditi po svetu

zàbaviti -īm
I.
1. pozabavati: zabaviti koga čime; trudio se pjesmom da zabavi ljude
2. zadržati: zabavi me on te ne dođoh odmah
3. pritegniti: najzad je posao tako zabavi da je prestala i da misli o tome
4. pripomniti, izreči grajo, najti napako: predajem ovaj rječnik publici, i korisnici neka mi ne zabave previše; to sam čuo, i sad nemojte mi zabaviti
5. zabaviti oko, pogled na čemu zadržati oči, pogled na čem
II. zabaviti se
1. pozabavati se
2. zadržati se
3. ukvarjati se: oni su se ponovo zabavili poznatim pitanjem

zabijèljeti -līm (ijek.), zabéleti -līm (ek.)
I.
1. začeti se daniti: već je zabijeljelo na istoku
2. zasvetiti se v belini: i poslije takvih dana sve bi planine naokolo zabijeljele novim snijegom
II. zabijeljeti se zasvetiti se: tamo se nešto zabijeljelo; zora se zabijeljela

zàbiti zȁbijēm
I.
1. zabiti: zabiti ekser, čavao u dasku, klin u stijenu
2. zasaditi: zabiti komu nož u leđa
3. potegniti: zabiti glavu među ramena
4. zabiti nokte u ledinu pobegniti
5. zabiti, vbiti: zabiti komu što u glavu
II. zabiti se
1. zabiti se
2. zabiti se, skriti se: zabio se negdje iza kuće, pa ga nema

zabléjati -jīm
I.
1. zabeketati, zameketati
2. kakšno neumno blekniti
II. zablejati se zazijati se: on zaboravi svoj osmatrački posao i zableja se odozgo s bukve u naoružane goste

zàblenuti -nēm
I.
1. zazijati se: dijete zablenulo, ne gleda u ovce nego u nas
2. spraviti v začudenje: susret sa ženama toliko ga je zablenuo da je odmah stao i zagledao se u njih
II. zablenuti se
1. zazijati se: ej, ti mali, kud si se zablenuo
2. zatelebati se: zablenuti se u djevojku

zablìstati -ām (se)
1. zableščati (se): sunce je zablistalo; ona je zablistala svojom ljepotom
2. zabliskati (se): u ruci mu zablista bajonet
3. zasvetiti se: u očima joj zablistaše suze
4. zablesteti: prvi put je zablistao na konkursu

zabòraviti -īm
I. pozabiti: zaboraviti i prijatelje i sebe
II. zaboraviti se
1. pozabiti se: i to će se zaboraviti
2. spozabiti se: kako si mogao toliko se zaboraviti

zaborávljati -bòrāvljām
I. pozabljati
II. zaboravljati se spozabljati se

zabrájati zàbrājām
I. delati napake pri štetju
II. zabrajati se uštevati se

zàbratka ž naglavna ruta, ki se zavezuje pod brado

zabr̀bljati -ām
I. zabrbljati, zažlabudrati
II. zabrbljati se zabrbljati se: dugo smo se zabrbljali