Franja

vjȅšalica ž (ijek.), vȅšalica ž (ek.)
1. obešalnik: objesiti kaput na -u
2. obešen kos dimljenega mesa, kos mesa za dimljenje: meso se izudi na -e
3. odlomljena rozga z grozdom, z grozdi
4. dozorela figa na veji
5. po dva ali po štirje koruzni klasi zvezani in obešeni, da se suše

vjȅtriti -īm (ijek.), vȅtriti -īm (ek.)
1. zračiti: vjetriti sobu
2. hlapeti: gasovi često vjetre iz lave
3. ekspr. lahkomiselno se vesti: nemoj vjetriti, jer su vremena ozbiljna
4. plašno se ozirati: neko vrijeme vjetrio je uokoli očima

vjetropíriti -òpīrīm (ijek.), vetropíriti -òpīrīm (ek.) vesti se kot vetrnjak, kot vihravec

vláčiti vlâčīm, vláči, vláčēći, vlâčāh vlâčāše
I.
1. vlačiti: vidio, video sam kako seljaci oru, vlače, kopaju; vlačiti njivu drljačom
2. mikati, grebenati: vlačiti lan, kudjelju
II. vlačiti se vlačiti se, vleči se: oko mene magla, pa se tromo vlači

vládati vlâdām
I.
1. vladati: vladati državom, nad čime; između naših naroda vladaju bratski odnosi i osjećaji; red vlada svijetom
2. obvladovati se: on umije da vlada sobom on se zna obvladati
3. dobro znati: on odlično vlada našim jezikom
4. upravljati: vladati imanjem
II. vladati se vesti se: lijepo se vladati

vlàkāš -áša m
1. ribič, ki lovi z vlakom
2. vozač, kdor se redno vozi z vlakom

vlàknara ž
1. vlaknarna, industrijski obrat, kjer se predelujejo vlaknovke v vlakna
2. zool. užitna klapavica, Mytilus edulis

vlàtati -ām latiti se, latovati se: ovo zrno ozimne pšenice će proklijati i prolistati, ali neće vlatati; kukuruzi već vlataju

vódati vȏdām
I. voditi, sprevajati: vodati konja, dijete, koga po svijetu
II. vodati se
1. voditi se za roke, sprevajati se: vodaju se pod rukom; sam se konjic po avliji voda
2. sprečavati se, hoditi: ona se vodala s okupatorskim vojnicima

vòditi vȍdīm, vȍđāh vȍđāše; vȍđen -a
I.
1. voditi: voditi koga za ruku, koga pravim putem, na pravi put; voditi djetetu ruku kod pisanja; voditi kolo, vojsku ka pobjedi; voditi nadzor imeti nadzorstvo; voditi račune; voditi radnju voditi trgovino, delavnico; voditi parnicu pravdati se; voditi istragu; ovaj put vodi u propast ta pot pelje v pogubo; voditi poslovne knjige; put vodi u varoš
2. peljati: voditi koga pod ruku
3. voditi računa o čemu računati s čim
4. voditi brigu o čemu brigati se za kaj
5. izvajati: voditi porijeklo, poreklo iz stare porodice
6. voditi riječ imeti prvo besedo; voditi ljubav imeti ljubezensko razmerje; voditi koga za nos; voditi veseo život veselo živeti
II. voditi se
1. voditi se: oni se vode za ruke, za ruku
2. ravnati se: pisac se vodio pri pisanju romana najmodernijim književnim principima
3. hoditi, sprehajati se: cijelo jutro vodi se s tim psom

vojèvati vòjujēm, vòjevāh vòjevāše, vȍjevao vȍjevāla bojevati se, vojskovati se

vójštiti vȏjštīm vojskovati se: vojštiti na koga, za slobodu

vȍjvoditi -īm
I.
1. imenovati koga za vojvoda
2. vojvodovati, biti za vojvoda: za tvoje odsutnosti ja ću vojvoditi
II. vojvoditi se
1. imeti se za vojvoda
2. ekspr. delati se važnega, napihovati se

vòljeti vȍlīm (ijek.), vòleti vȍlīm (ek.)
I.
1. ljubiti: voljeti koga, roditelje, život, djevojku, umjetnost, šah
2. raje imeti: volim tebi dati nego uzalud upropastiti; on najviše voli čitati vijesti sa bojišta; ona najvoli da je sama najraje vidi, da je sama
3. toga bih voljela vidjeti koji bi se usudio da mi kaže tega bi rada videla, ki bi se mi drznil reči
II. voljeti se ljubiti se: sinovi i kćeri, braća i sestre, sve se to voli uzajamno po krvi

vȍzak -ska -o vôzen, ki dobro vozi, s čimer se dobro vozi: vozak konj; -a kola; vozak čamac, brod

vózati vôzām
I.
1. voziti: vozati gospodu na komisije; vozati auto, kola
2. ekspr. ravnati s kom po mili volji: on je mek čovjek, pa ga vozaju i obrću kako hoće
II. vozati se voziti se

vòziti vȍzīm, vȍžāh vȍžāše, vȍžen -a,
I.
1. voziti: voziti koga, što; vozi desno!; voziti uz obalu; auto je vozio sam domaćin; pilot vozi avion
2. veslati: veslači odmjereno voze
3. nositi: Sava vozi drvlje i kamenje
4. teči: po sredini varoši vozi i gudi Lašva
5. gibati: listovi su bili širom otvoreni svakome ko je mogao samo perom voziti
6. peljati: voziti koga kući
II. voziti se
1. voziti se: vozila se po moru galija
2. peljati se: bolje je ciganski se voziti nego pješke ići

vrȁćalac -aoca m
1. vračnik: biti rđav vraćalac
2. kdor se vrne s poti, z dela: selu se bližio smijeh i govor vraćalaca, kosaca i žetelaca

vràtati -ām dial.
1. izgubiti se: jedna mi ovca vratala, pa idem da je potražim
2. v kletvici zlomiti si vrat: vratao da bog da!

vràtati -ām dial.
1. onesvestiti se, omedleti (od omotne ljuljke)
2. onesveščati se: kad u pšenice ima vrata, onda se od takve pogače vrata