Franja

ùpraviti -īm
I.
1. obrniti, nameriti, naravnati, usmeriti: upraviti topove na neprijateljske položaje, pogled na nešto, brod, lađu prema pristaništu
2. poslati, nasloviti: upraviti molbu na najviše mjesto
II. upraviti se obrniti se, usmeriti se

ùpravljati -ām
I.
1. obračati, naravnavati, usmerjati
2. pošiljati, naslavljati: upravljati molbe na koga
3. vodiči, upravljati, dirigirati: upravljati državom; važnijim poslovima upravlja odbor; upravljati raketu
4. ravnati: upravljati konjem ravnati s konjem; upravljati čamcem, lađom, brodom
II. upravljati se
1. obračati se: magnetska igla upravlja se k polovima
2. ravnati se: on se upravlja po drugima; upravljati se po modi; upravljati se prema vremenu, prema prilikama

uprijèčiti ùpriječīm (ijek.), upréčiti ùprēčīm (se) (ek.)
1. postaviti se počez: sto se nespretno upriječio u kutu
2. upreti se: on je naredio, ali mu se ona upriječila

ùprijeti ȕprēm (ijek.), ùprēti ȕprēm (ek.)
I.
1. upreti: uprijeti pogled u što, oči u koga
2. napeti: uprijeti sve sile = uprijeti se iz svih sila; žene opet upriješe veslima ženske so znova z vso silo začele veslati
II. uprijeti se
1. upreti se: on sam ne može se uprijeti carskoj sili
2. opreti se: svom težinom upre se u vrata

ȕprōpanj prisl. vzpenjaje se na zadnje noge: konj je skočio upropanj konj se je vzpel na zadnje noge

ùprtiti -īm
I. oprtati si, naložiti si, deti: grom djevojka, da uprti četiri momka, pa da ih nosi preko sela
II. uprtiti se
1. biti oprtan: ženske uprćene torbama penju se uz brdo
2. zaplesti se: u što sam se uprtio, a hoće mi se blaga, da to sve pričinim
3. skušati se, kosati se: onaj starac uprtio se sa mladeži

upućívati upùćujēm
I.
1. napeljevati, navajati: upućivati koga na dobro; upućivati čitaoca na primjedbe na kraju knjige
2. poučevati, dajati navodila: upućivati koga kako valja raditi
3. pošiljati: upućivati komu molbe, pisma, žalbe
4. nakazovati: upućivati komu novac
5. seznanjati, uvajati v: upućivati koga u tajne poslovanja
II. upućivati se
1. odpravljati se na pot
2. poučevati se, informirati se, dobivati navodila

upútiti ùpūtīm
I.
1. napotiti, napeljati: uputiti koga na dobro; uputiti čitaoca na podrobnija proučavanja problema
2. poučiti, informirati, dati navodilo: uputiti koga kako mu valja raditi
3. poslati: uputiti komu pismo, molbu, žalbu; uputiti Skupštini pitanje nasloviti na Skupščino vprašanje, vprašati Skupščino
4. nakazati: uputiti novac novčanom uputnicom, poštanskom uplatnicom
5. seznaniti koga z, upeljati v: uputiti koga u tajnu poslovanja
II. uputiti se
1. napotiti se
2. poučiti se: uputiti se u čemu

urèći urèčēm, ùrečēm, ùreknēm
1. dogovoriti se, domeniti se: ureći sastanak; s djevojkom smo urekli sastanak u parku
2. ureči: ureći dijete; neću da ga urečem

uréditi ùrēdīm
I.
1. urediti: urediti sobu za gosta; urediti knjigu, časopis, novine; urediti natuknice, odrednice za rječnik po abecednom, azbučnom redu
2. ekspr. zdelati: ko te je ovako uredio
II. urediti se
1. urediti se: za koncert se lijepo uredila
2. ekspr. podelati se, gl. tudi urijediti

urícati ùrīčēm
1. dogovarjati se, meniti se
2. urekati

ùrinuti -nēm
I.
1. vriniti, vtisniti
2. planiti: urinuti u boj
3. pasti: urinuo je u snijeg
II. urinuti se vriniti se

uròčiti ùročīm določiti rok, domeniti se za rok: na silu mu isprosi djevojku i za malo svadbu uročio; uročiti sastanak

uròditi ùrodīm
1. obroditi: zemlja je dobro urodila; taj je postupak urodio rđavim posljedicama
2. izpolniti se, uresničiti se

uròniti ùronīm
1. potopiti: uroniti bure u vodu
2. potopiti se: uronio je u more

uronjàvati urònjāvām
1. potapljati
2. potapljati se

usáditi ùsādīm
I.
1. vsaditi: usaditi voćku, palmu, lozu; drvo je usađeno
2. ekspr. zabiti, vtepsti: čreba ti to dobro usaditi u glavu; onu tvoju pouku on je sebi usadio u glavu
3. nasaditi: usaditi sjekiru, motiku
4. posaditi: usaditi koga na konja
II. usaditi se
1. vsaditi se
2. ekspr. zavleči se: mlad čovjek usadio se u kukuruz i gleda nekuda
3. ekspr. sedeti: taj eviker se usadi na krupan nos gospođe Mare
4. ekspr. kazati se: u dječaku se usadila neka naklonost prema starini

usàhnuti ùsahnēm
1. usahniti: usahnulo je lišće; izvor je usahnuo; usahnula je voda
2. posušiti se: usahnulo je drvo; usahla mu je ruka

ùshodnī -ā -ō rastoč, dvigajoč se

usjemenjávati -mènjāvām se, usjemenjívati se -mènjujēm se (ijek.), usemenjávati se -mènjāvām se, usemenjívati se -mènjujēm se (ek.) delati seme, usemenjevati se