umínuti ùmīnēm
I.
1. popustiti: bol nije prestao, ali je uminuo
2. iti mimo: tko je tu uminuo
3. miniti: kad umine prva radost, čovjek se pribrao
II. uminuti se zgrešiti se: uminuti se na putu
Zadetki iskanja
- umòliti ùmolīm
I.
1. zaprositi: umoliti za pet dana dopusta, odsustva
2. izprositi, preprositi: boga moli, pa ga i umoli
II. umoliti se izprositi se; vijeće umoljenih zgod. Consilium rogatorum, polit. telo starega Dubrovnika - umòljiv -a -o izprosen, ki se lahko izprosi; -ōst ž izprosnost
- umóriti ùmorīm
I.
1. utruditi (se): rad me umorio
2. umoriti, ubiti: umorila ga teška bolest
II. umoriti se utruditi se: umoriti se napornim radom; umoriti se od drugoga putovanja - umŕtviti ùmr̄tvīm
I. umrtviti, umoriti: umrtviti živac, bolove
II. umrtviti se
1. zamreti: umrtviše se i posljednji zvuci
2. narediti se mrtvega, potajiti se: lisica se umrtvila na putu - umudrávati umùdrāvām
I. spravljati k pameti: umudravati koga
II. umudravati se modriti se, prihajati k pameti - umúdriti ùmūdrīm
I. zmodriti
II. umudriti se zmodriti se, priti k pameti - unágliti ùnāglīm
I. kuda si tako unaglio? kam tako naglo?
II. unagliti se prenagliti se: nemoj se unagliti protiv te mladice - ùnijeti unèsēm (ijek.), ùnēti unèsēm (ek.)
I.
1. odnesti, zanesti: unijeti što u sobu; unesi još jednu stolicu u dvoranu; ja unesoh (unijeh, uneh) stvari unutra
2. vnesti: unijeti što u protokol; najnoviji podaci nisu uneti (unijeti, uneseni) u tekst; u veselo društvo je unio (uneo) nemir
3. odnesti: ti pod barjak pokupi junake, koji može stići i uteći i ranjena druga unijeti (uneti)
II. unijeti se
1. vnesti se
2. unijeti se komu u lice, u oči pogledati komu v obraz, v oči; unijeti se komu u riječ seči komu v besedo - upáliti ùpālīm
I.
1. prižigati, užgati, zažgati: upaliti svijeću; puška nije upalila; upaliti kuću; taj me govor nije upalio
2. posrečiti se: to mu neće upaliti
II. upaliti se
1. vneti se: upaliti se za modne novosti
2. postati žarek: slanina se upalila
3. pokvariti se: žito se upalilo - upàljiv -a -o
1. vnetljiv
2. strasten, ki se hitro vname - upaljívati upàljujēm
I. prižigati, užigati, zažigati
II. upaljivati se vnemati se - uparáditi upàrādīm
I. postaviti za parado: uparaditi bataljon; četa je uparađena
II. uparaditi se
1. postaviti se za parado: čete su se uparadile
2. paradno se obleči - uparađívati uparàđujēm
I. postavljati za parado: uparađivati vojsku
II. uparađivati se
1. postavljati se za parado
2. paradno se oblačiti - ùpasti ùpadnēm
1. pasti v: upasti u jamu, u bunar, u blato, u klopku, u dug, kome u šake, u grijeh
2. planiti: upasti u sobu
3. priti: upasti u nepriliku
4. ekspr. začeti: ona upade da radi
5. seči: upasti komu u riječ
6. ujeti se: upasti u stupicu
7. upasti u oči zbuditi pozornost; upala mu sjekira u med sreča se mu je nasmehnila - upèći upèčēm, upèci, upèkoh ȕpeče, ùpekao upèkla, upèčen -èna
I.
1. speči: sunce me je upeklo
2. pičiti: zmija, muha me je upekla
3. ekspr. zbosti, speci: upekao ga je tim riječima; nije li te ništa upeklo u duši
II. upeći se
1. speči se
2. upeči se: u deset oka mesa upeći će se dvije oke
3. čuje se zvek motike o tvrdu upečenu zemlju sliši se zven motike, ko udarja ob zemljo, ki je od sonca otrdela - ùperak -ērka m tisti konec niti, ki se vdeva v šivanko
- ùpēti ȕpnēm
I. napeti: upeti sve sile
II. upeti se
1. napeti se: upeti se iz petnih žila = iz sve snage napeti vse sile, potruditi se na vse kriplje
2. zagledati se: upelo se njemu oko u djevojku
3. trmasto vztrajati pri svojem: upeo se pa ne da razlogu - ùpinjati -njēm (se) napenjati (se), gnati se za kaj
- ùpiti ȕpijēm (se)
1. vpiti (se): zemlja je upila kišu; boja se upila u drvo
2. zagristi se: on se upio u svoj rad; upiti se pogledom u koga, u što zagledati se v koga, v kaj